Utakmica se igrala u dvorani “Mejdan” i ti momci su poslije utakmice došli u grad. Sve je djelovalo normalno, kao da nije bio rat. Malo smo se u općem ludilu opustili. Oko 19:30 sati smo stigli pred Kapiju. Sreli smo Piriju, Đuku, Asima, Nešu Markovića, Jasku Zvjerku... Nas smo deseterica bili zajedno, stajali, pričali. Od nas deset, peterica su poginula, a nas peterica smo teško ranjeni
Gore, u samom ćošku livade, vire dvije duge cijevi. Odmah vidimo da je riječ o haubici i dalekometnom topu... Provjeravamo sigurnost, da nije možda minirano. Nakon nekoliko minuta, dolaze iz korpusa noseći dokumentaciju: “Aferim, momci, po svemu sudeći, jedan od ova dva topa je 25. maja ispalio granatu na tuzlansku Kapiju.” Oko 15 sati ova nam je informacija i potvrđena
Dvoipogodišnjak je izdahnuo u očevom naručju, a zbog brige za djetetom, roditelji nisu osjetili da su i sami bili ranjeni
Izvjesni Ilija Branković, general u bivšoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji, kao izvor Večernjih novosti izjavio je da se “27 osoba žrtava sa tuzlanske Kapije mogu uslovno označiti kao potencijalni bombaši samoubice”. Suprotno novinarskoj etici, nova gadost o Kapiji objavljena je bez cenzure i fotografija raskomadanog tijela ubijene žrtve. Inače, do sada su razni “eksperti” u nekoliko navrata tvrdili da je granata ispaljena s planine Majevice, zatim da je Kapija kao i Markale “iscenirana s bošnjačke strane i da su leševi doneseni iz Živinica”, pa da je to isceniran incident od ljudi koji su postali žrtve
Asim Hadžiselimović bio je pripadnik Armije RBiH od 1992. do 25. maja 1995. godine, kada je teško ranjen na Kapiji. U bolnici su mu najprije rekli da mu moraju amputirati desnu nogu. Srećom, drugi doktor bio je uporniji i optimističniji. Poslije prve operacije, Asim je saznao da su od eksplozije granate, ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS), na tuzlanskoj Kapiji poginuli svi iz njegovog društva
“Na Odjeljenju za patologiju prepoznala sam njegovo beživotno tijelo, prekriveno bijelim čaršafom, po patikama koje su virile ispod čaršafa, a koje sam mu, uprkos oskudici tih ratnih dana, uspjela kupiti kao rođendanski poklon.”
Đukić je osuđen na 20 godina zatvora jer je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” VRS, 25. maja 1995. godine naredio artiljerijskom vodu granatiranje Tuzle. U granati koja je ispaljena na tuzlansku Kapiju ubijena je 71 osoba. Nakon presude, raspisana je potjernica, no Đukić je na slobodi u Srbiji. Odatle ne može biti izručen Bosni i Hercegovini jer ima pasoš ove zemlje.
