Odrastanje u državi i društvu u kojem je navodno već bila ostvarena pobjeda radničke i seljačke klase automatski ih je, kao grupu, lišilo sposobnosti empatije prema onim manje privilegiranim jer u sistemu koji je tvrdio da je ostvario “radnički raj” na zemlji manje privilegirani nisu nikako mogli biti žrtve manjkavosti tog (idealnog) sistema već isključivo vlastitih individualnih ili grupnih slabosti.