fbpx

Od četiri evropske ekonomije koje su među deset najvećih na svijetu, Bosna i Hercegovina s dvije ima trgovinski suficit, a s druge dvije ne tako strašan deficit ako se uzme u obzir ukupan iznos trgovine. Naime, s 4. ekonomijom svijeta, s Njemačkom, Bosna i Hercegovina 2018. godine imala je deficit od 100 miliona maraka. U tom periodu izvoz u Njemačku iznosio je 1,7 milijardi maraka, a uvoz iz Njemačke 1,8 milijardi. Podsjetimo, u jednom trenutku tokom prošle godine Bosna i Hercegovina imala je suficit i s Njemačkom, ali i deficit od 100 miliona s takvom velesilom ogroman je uspjeh naše ekonomije

Ovdje se Bosna brani, nigdje drugo. Kad izgubimo ovih 130 ljudi, izgubili smo sve. Nažalost, ja sam ovdje često sama s roditeljima. Sretna sam zbog povećanja broja učenika, iako nam to otežava izvođenje nastave, ali to je možda pokazatelj da ljudi žele ovdje ostati, ovo je žila kucavica, ako se ovdje ova škola ugasi, ovaj kompletan dio neće opstati”, kaže Čolić

“Kostu sam vidio slučajno u prolazu. Da mi moj mlađi brat nije rekao ko je upravo prošao pored mene, ne bih ga ni primijetio. Sretao sam ja neke od policijskih službenika koji su me saslušavali u 'Luki'. Nisam ništa osjećao, kao da i nisu egzistirali. Jednostavno praznina, nemam apsolutno nikakva osjećanja”

Kada su konačno u saobraćaj uvedeni Talgo vagoni, nakon godina propadanja po depoima, i kada su se putnici vratili vozovima, Željeznice FBiH čine sve da ih rastjeraju. Talgo vagoni su zapravo jedina svijetla tačka – udobni i čisti, vožnja ugodna. Sve ostalo je katasrofa na bosanski način. Krenimo redom.

“Nismo bili spremni za hiljade ljudi koji dolaze. Stanje u UNPROFOR-u bilo je haotično. Sjećam se žena koje su dolazile i zabrinuto pitale gdje su njihovi muškarci. Naravno, nismo znali odgovor. Sjećam se glasina da su muškarci u drugom kampu, na drugoj lokaciji. Bila je bodljikava žica oko aerodroma, sjećam se žena srednjih godina iz Srebrenice koje su se pokušavale popeti preko bodljikave žice jer su do njih stigle razne glasine, htjele su da vide svoje muževe, sinove, očeve...”

Hrvati za sebe tvrde da su “kao najmalobrojniji narod ujedno i najranjiviji u BiH. Stoga je za njih sigurnost koju nudi članstvo u NATO savezu vrlo značajna”. Mala ispravka, najmalobrojniji narod sigurno nisu, da jesu, bili bi nacionalna manjina. Malobrojni narodi u Bosni i Hercegovini jesu Albanci, Romi, Jevreji... To su upravo oni narodi kojima HDZ, dakle Hrvati, želeći da zaštite svoju ekskluzivnu poziciju, ne daju, sve u duhu evropskih vrijednosti, da ostvare svoja zagarantirana ljudska prava, a prije svih pravo da “biraju i da budu birani”

“Vlada FBiH kao manjinski vlasnik u 'Aluminiju' nema zakonsku mogućnost subvencioniranja električne energije, to smo jasno rekli, nema pravo da sufinansira pokretanje proizvodnje iz koje nije jasno vidljivo buduće stanje i uređenje 'Aluminija' kao kompanije. Što se tiče drugih opcija, 'Aluminij' d. d. Mostar je u procesu finansijske konsolidacije, koja je otvorena odlukom Vlade FBiH do 6. decembra 2019. godine i do tada je mogućnost odlaska u stečaj vrlo mala”

Institucionalno organiziranje vjerskog života u vojsci, odnosno vojno muftijstvo, veže se još za austrougarsku vojsku, u kojoj je uredbom od 17. septembra 1913. godine uspostavljeno Vojno muftijstvo. Već naredne godine, 1. novembra 1914, imenovan je vojni muftija hafiz Abdulah ef. Kurbegović, koji je na ovoj dužnosti ostao do 1918. Dvije godine poslije, za vojnog muftiju vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca imenovan je hafiz Abduselam Džumhur, otac poznatog pisca Zuke Džumhura. Ove historijske činjenice potvrda su stogodišnjeg postojanja institucije Vojnog muftijstva na ovom tlu

Kada je riječ o kurbanima, to je ipak posebna vrsta prodaje: “To mi trgovci kažemo da iz dvije pazarimo. Ja kažem svoju cijenu, kupac svoju, i to se popolovi. Ima slučajeva da čovjek i ne dođe da izabere kurban, nazove telefonom, kaže: Ostavi mi kurban od 250 maraka, 300 ili 400, ja to odmah zabilježim, on dođe kad ja zakoljem, isiječemo i on odnese”

Bez obzira na to što su se brčanski Bošnjaci vratili u Brčko, nastavili živjeti svoje živote uprkos zločincima, nastavili boriti se za svoje mjesto pod posavskim suncem, sjene zločina i dalje su tu, jer su i zločinci dalje u gradu. Ako se uzmu u obzir razmjere i brutalnost zločina, još je mnogo onih koji tek trebaju izaći pred lice pravde, a mnogo je i onih koje je pravda samo “okrznula”