Danas je sve više ljudi koji se žure, a tako malo onih što napreduju odmjereno, po unutarnjoj logici posla koji rade. Toliko ih je malo da su, zapravo, nevidljivi. Jedino što se vidi jeste ono što su uradili, ali imena ćemo im teško pronaći u poslovnim fasciklama firme SICHER
– Hoće li ti ondje nešto zagorjeti? Podigla je ruku na čelo, a onda se okrenula i izišla. Dugo je poslije toga nije bilo. Film se već bližio kraju kad se ponovo pojavila. – Ima li šta novo? – Nekoliko mrtvih, a detekcija je izgleda u ćorsokaku. – Riješit će ona to. – Znaš, iako su to sve stare priče, novi scenaristi im daju neko drugačije lice. Kao da ih obnavljaju. – Uvijek to čine. – I mi. Samo što se naše kriminalističke priče događaju isključivo u stvarnosti. – Događa se i kod njih, kod sviju se događa, ali kad se ispriča filmska priča, to je ipak nešto drugo. Gledala je nekoliko trenutaka u ekran i onda opet izišla. Nije imala vremena za svoju omiljenu filmsku seriju
Mislio sam pritom na Homera. Euripida. Sjetio sam se i Heinricha Heinea. Njegove sjajne knjige Firentinske noći, u kojoj je tekst o Paganiniju, kojeg nikad nisam zaboravio. Kao ni Ingresov crtež.
Pokušavam objasniti sebi zašto u kolokvijalnom govoru ne postoji rečenica: JEST, AL’ NA SATURNU, ili bar: JEST, AL’ NA MJESECU, i odmah sebi odgovaram da su za iskren govor, onaj narodni, važnije oči negoli preuzete priče ili da je, kao što se to često događa, i u jeziku najdalje ono što je zapravo bliže
– Kako se tu zadesio Kulin ban? – Ne znam, ali, razmisli malo, zar nije logično?! – Sve je u vezi s Bosnom logično, iako se svi trude pronaći nelogična objašnjenja. – Tako se inkarnirao Kulin kao igra. Kao ideja i kao alibi. – To je uvijek problem s istinom. Najlakše ju je sakriti drugom istinom. Lažnom istinom. – Ništa tome ne bih dodala
- Zahvaljujem organizatorima i žiriju na ovom priznanju. 25. novembar je sutra, to je dan kada smo se moja supruga i ja vjenčali i taj dan je bio subota. Bio je običaj da se vjenčanja obavljaju subotom. Eto vidite i sutra je subota - između ostalog je rekao Horozović nakon čega je nagrađen aplauzom velikog broja zvanica.
Večeras će održati svečana dodjela književne nagrade "25. novembar" književniku Irfanu Horozoviću. Svoju odluku žiri temelji na ocjeni cjelokupnog književnog rada Irfana Horozovića, kao i njegove recepcije u Bosni i Hercegovini te inostranstvu
Nagrade su važne, one su dio života u jednoj sredini. Pokazuju i puls te sredine. 25. novembar mi je uvijek bio važan datum. Postoji dvostrukost u odnosu prema njemu. Uz ono što 25. novembar jeste, on ima za mene i intimnu stranu. Stjecajem okolnosti, naime, žena i ja smo se vjenčali na taj dan
Kada smo razgovarali o tome kakav bi motiv trebao biti na nagradi došli smo do rješenja da to bude motiv s naslovnice prvog broja časopisa Stav, gdje je otvoreni dlan u prvom planu. Sama simbolika te otvorene šake izuzetno je jaka i snažna. Mislim da je to bio i logičan izbor jer ova književna nagrada zaslužuje da startuje moćno i u vrhunskom izdanju i treba biti bitna kao i sam 25. novembar
Ove godine, drugi put po redu, časopis Stav dodjeljuje književnu nagradu “25. novembar” pod pokroviteljstvom člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Partner projekta dodjele nagrade, kao i prošle godine, jeste BBI banka. Prošle je godine laureat bio bosanskohercegovački književnik Dževad Karahasan, a stručni žiri je odlučio da nagrada ove godine bude dodijeljena Irfanu Horozoviću
