Otkud ta iznenadna pojava tolike negativne energije i političke ostrašćenost koja podsjeća na sektaštvo, zašto većina ovih, do jučer prijatnih ljudi zvuči kao da idu po (ne)pamet na jedno te isto mjesto, ima li tu elemenata nekih pojava sličnim onim u Turskoj kada su do jučer ugledni i poštovani građani odjednom postali pučisti, je li u pitanju neka vrsta gulenizma?
Šta znači zahtjev za ograničavanjem broja komentara čitalaca na najmanju mjeru i kako bi ga uopće mogli i razumjeti nego poziv da se cenzurira sloboda govora, tj. da se uskrati pravo glasa čitaocima, odnosno običnim građanima. Komentare na portalima svakako treba moderirati, jer tu zaista bude svega, posebno na popularnim portalima poput klix.ba, no na najmanju mjeru ograničavati komentare čitalaca jeste poziv na cenzuru i atak na slobodu govora.
Indikativno je to što drugovi partijci ne traže tek uklanjanje pojedinih eventualno spornih komentara ili statusa nego zabranjivanje i ukidanje čitavih satiričnih stranica koje doživljavaju kao političke neistomišljenike ili efektne kritičare.
Stručnjak za sigurnost interneta i istraživač finske antivirusne kompanije “F-Secure” Mikko Hyppönen u svom obraćanju prije nekoliko godina na konferenciji u Bruxellesu istakao je da putem pametnih telefona i pametnih TV uređaja neko prati sve što radimo, pa čak i pričamo. Hyppönen pametne televizore navodi kao novu opasnost za sigurnost
Prema riječima diplomirane psihologinje Aide Tule, danas su “pametni telefoni” postali dijelom onog što anatomski zovemo ruka i možemo ih gledati kao produžetak nervnog sistema. Upravo iz tog razloga, važno je znati upravljati njima kao što upravljamo drugim kognitivnim procesima, a to je imati cilj u kretanju kroz more informacija kojima nema kraja ni početka, niti vodiča koji će nam prethodno sortirati štetne i korisne podatke. Tule kaže da za “smartphone” moramo i sami biti dovoljno “smart”
