: Međunarodni naučni simpozij “Nakšibendizam u Bosni” ugostio je ugledne nakšibendijske šejhove, akademske radnike i prominentne istraživače nakšibendijskog tarikata iz Bosne i Hercegovine, Turske i Makedonije. Bila je to prilika da se skrene pažnja na znamenite sufije i bogato nakšibendijsko naslijeđe u Bosni i Hercegovini, kako ono materijalno, u formi tekija, turbeta i vakufa, tako i nematerijalno, realizirano u pisanoj tradiciji
Nakon što su Karahasan i Sidran odbili da uz Dubočaninov Zimzeleni jezik promoviraju još četiri knjige, smatrajući da edicija treba biti zasebno promovirana, a ne usput, predsjednik Akademije Miloš Trifković potpisao je dokument u kojem Izvršni odbor zaključuje da se promocija odgađa, ovaj put iz tehničkih razloga, jer je “ANUBIH unajmila salu u trajanju od tri dana”, pa ne “postoje kadrovske i organizacione mogućnosti za adekvatno organiziranje promocije”.
Prema riječima Fikreta Mujkića, jednog od džematlija, mjesni efendija Ibrahim Halilović inicirao je vađenje starih nišana iz lokalnog mezarja. Oni su zatim upotrijebljeni za pravljenje čvrstog i ravnog parkinga za auto koje dovozi dženaze. Neki od nišana, koji sada služe kao mjesto za parkiranje, stari su između 300 i 500 godina
Trebalo bi, dakle, radi akademske higijene, profesoru Kazazu napraviti hodžinski zapis, ali arebicom na srpskohrvatskom jeziku. Da ga “razume i on i ceo zajednički svet, jer šta razume Kazaz, to razume ceo zajednički svet”
U Sarajevu će u junu ove godine biti upriličeno obilježavanje 101. godišnjice bitke na Monte Meletti, jedne od najvećih bitaka Prvog svjetskog rata, u kojoj je Druga bošnjačka regimenta, elitna jedinica u vojsci Austro-Ugarske, 1916. godine potukla Italijane. Ova se bitka u Austriji obilježava od 1917. godine, a nije obilježavana samo tokom nacističkog režima. Bitka se obilježava na šehidskom mezarju u općini Lebring, pored Graza, gdje su ukopani Bošnjaci iz Druge bošnjačke regimente. Ove će godine znamenita bitka biti obilježena i u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Kakvu su hrabrost pokazali Bošnjaci u ovoj bici, govori i podatak da su nakon bitke na Monte Meletti austrougarski oficiri u borbama protiv Italijana naređivali Austrijancima da nose fesove kako bi Italijani mislili da se bore protiv Bošnjaka. Kako piše Werner Schachinger, taj je psihološki trik davao rezultate jer je Italijanima fes bio simbol nepobjedive vojske
Kao primjer muslimana koji hodočasti kršćansko svetište, Hudelist navodi Miralema Karagića, upravitelja motela u kojem je odsjeo. “Mi nismo nikakvi vjernici – rekao mi je pritom – ja sam komunist, u Titovo sam vrijeme bio pionir. I moj je otac, ugostiteljski radnik, također bio komunist. Ali mi ipak idemo u crkvu Gospe Olovske, kad je Velika Gospa. Idemo tamo hodočastiti”, navodi Hudelist Karagićeve riječi, iz kojih je jasno da on uopće nije vjernik, ni katolik, ni musliman. Stoga, imputirati muslimanima da posjećuju katoličko svetište i štuju svetu Mariju, kojoj i muslimani pridaju naročit značaj nazivajući je hazreti Merjemom, nije u duhu dobrih komšijskih odnosa i može biti uvredljivo za vjernike
Knjiga Zašto je zabranjen bosanski jezik Miše Ešića, nastala povodom 110. godišnjice službene zabrane upotrebe naziva bosanski jezik, temelji se na istraživanju autentičnih dokumenata iz vremena kada je naziv bosanski jezik zabranjen službenom odlukom. Knjiga će uskoro biti štampana u nakladi “Bosanske riječi” iz Tuzle, a Ešić je svoje nalaze ustupio magazinu Stav. Knjiga pokazuje genezu jezičkog pitanja u Bosni i Hercegovini, ali i susjednim državama, te kroz autentične dokumente predstavlja izuzetno važno svjedočanstvo o apsurdnosti političkog diskursa koji zabranjuje naziv jednog jezika koji je mnogostruko stariji i od države koja ga zabranjuje. Međutim, Ešić kroz dokumente pokazuje da za ukidanje naziva bosanskog jezika nije odgovorna austrougarska uprava, nego bošnjačka elita kojoj je pitanje zemljišta bilo višestruko važnije od pitanja jezika
Zijo Rizvanbegović ne priča puno. Kako kaže, najviše šuti. Jedino sa ženom pođahkad progovori, ali su jedno drugom već sve ispričali, pa i ti razgovori ne traju dugo. Srećom, tog je dana Zijo bio posebno nadahnut i pričao je o nekim epizodama iz svog života. Ni najzanimljiviji holivudski film ne može se mjeriti sa Zijinim životnim putem. Kao neki drevni mudrac, ovaj nesvakidašnji pripovjedač zna kako držati pažnju slušalačke publike
Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedila je reprezentaciju Gibraltara, sačinjenu od igrača koji većinom nisu profesionalni fudbaleri. Ova simpatična država ima površinu od 6,8 kvadratna kilometra, na kojima živi 29.286 stanovnika, otprilike koliko i u Bosanskoj Krupi. Usporedbe radi, teritorijalno najmanja općina u Bosni i Hercegovini jeste Novo Sarajevo, s površinom 9,9 kilometara kvadratnih. Gibraltar je jedna od najgušće naseljenih zemalja, s 4.307 stanovnika po kilometru kvadratnom. Ima i jednu od najmanjih granica. Graniči samo sa Španijom i ta je granica duga samo 1.200 metara
Petnaestog jula 1911. godine trojica Austrijanaca poletjela su balonom “Excelsior” s uzletišta Fischamend. Već nakon pet i po sati prešli su Savu i dočekali izlazak sunca iznad Bosne. Leutant Max Macher, vođa tima, pomno je bilježio doživljaje na tom putovanju, susret s bosanskim ljudima i ženama, njihovu zabezeknutost balonom i “nebeskim ljudima”, mješavinu strahopoštovanja i radoznalosti. Macher se neskriveno divi ljepoti Bosne nazivajući je “zemljom iz bajki”. Njegov tekst o letu balonom iznad Bosne štampan je u godišnjaku jednog austrijskog aerokluba 1912/1913. godine. Nije to bilo prvi put da neko leti balonom iznad Bosne, ali jeste, prema podacima kojima raspolažemo, da neko opiše Bosnu iz ptičije perspektive. Stoga ovu dragocjenu reportažu leutanta Maxa Machera donosimo u cijelosti
