Cijelu noć Šaha nosi djecu jednu dionicu puta pa se vrati po Selimu. Nekad bi joj pomagala sestra, nekad strina. Putovanje je trajalo 12 sati, od osam navečer do osam ujutro. Konačno, u osam sati ujutro svi su bili na slobodnoj teritoriji, u mjestu Ravne nedaleko od Kladnja
Jednog dana, šetajući Sarajevom 1992. godine, odlučio sam, na posve slučajan način, da od tog trenutka fotografiram samo žive, ne mrtve. Mrtvi su pokopani, prestanite ih gnjaviti. Možete voljeti svog oca ili brata, djeda ili supruga ili ženu, ali nemojte se gnjaviti. Šta je sa živima? Šta je s ljudima koji su ranjeni, u invalidskim kolicima, bez nogu, koji trpe posttraumatski stres? Šta je s ljudima za koje vidite, dok razgovarate s njima danas, da trpe PTSP jer su potpuno uništeni ratom koji se poklopio s njihovim djetinjstvom? Tada sam počeo fotografirati žive, preživjele ljude koji su pokušali održati dostojanstvo usred ratne katastrofe, usred zaborava. Na kraju sam se kladio na život usred katastrofe
“Produkt-fotografija izuzetno je zahtjevna i kompleksna iako možda tako ne djeluje iz prve. Najuspješniji komercijalni fotografi ljubomorno čuvaju svoje tajne, tako da je beskrajno interesantno pokušati sam doći do rješenja i krajnjeg rezultata. Planiram se u potpunosti posvetiti komercijalnoj i produkt-fotografiji i držati predavanja na konferencijama i kongresima”
