Dom za vješanje, 1988, drama; režija: Emir Kusturica; scenarij: Emir Kusturica i Gordan Mihić; produkcija: Mirza Pašić; muzika: Goran Bregović; igraju: Davor Dujmović, Bora Todorović, Ljubica Adžović, Husnija Hasimović, Sinolička Trpkova, Zabit Memedov...
On više nije niti sjenka onog sarajevskog mangupa iz raje kojeg su svi voljeli i poštovali, u čije su priče slijepo vjerovali, poput one da nije otišao u Cannes da primi Zlatnu palmu jer je s prijateljem “postavljao parket”. On više nije idol niti će više to ikada biti, jer dok u njegovoj rodnoj zemlji ubijaju nedužne mlade ljude, on ne snima filmove o njihovim očevima koji svakodnevno protestiraju na ulici, već na drugoj strani ulice “savjetuje” svog heroja iz stvarnosti. Njegov “povratak” u rodni grad neće biti s Oskarom kojeg je sanjao zajedno sa svojom rajom u kafani “Šetalište”, već dolazi kao savjetnik političara koji i dalje sanja uništenje tog grada.
Stječe se dojam da je Kusturica snimio ovaj film samo radi scena strasnog ljubljenja s Monicom Bellucci, te da je ostatak Mlečnog puta žrtvovan za taj cilj
Političko djelovanje Emira Kusturice tokom i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu ne predstavlja samo segment promjene njegove ličnosti već je tragove tog djelovanja moguće prepoznati i u Kusturicinim filmskim ostvarenjima
