fbpx

“Pobjedu koju smo ostvarili 15. jula prošle godine dugujemo šehidima i gazijama koji su bili spremni svojim životima braniti svoju zemlju. Naša je zemlja te noći bila dovedena do ruba propasti, a nadam se da će se krivci do kraja svojih života kajati za svoja nedjela. Turska će, bez ikakve sumnje, prevazići ovu pošast, kao što su i naši preci prevazišli mnogobrojne probleme i ostvarili velike pobjede kako bi Turska i turski narod opstali kroz historiju. Nema nikakve sumnje da će ovaj datum za buduće generacije imati veliki značaj jer, prema našem vjerovanju, šehidi nikada ne umiru i mi ih se uvijek moramo sjećati”

“Ono čime se ja bavim jeste razvoj televizije i razvoj programa i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu. To se vidi i ne može se sakriti. Naspram toga stoje špekulacije i priče i, moram sasvim otvoreno reći, izmišljotine i politički pritisak koji se vrši preko Zvonka Marića, a znamo svi ko mu je nalogodavac”, izjavio je Resić odgovarajući na optužbe zastupnika SBB-a

Čuveni šejh Lemeš bio je oženjen iz Paleža, pa je prilikom posjete Paležu upoznao novog imama Mustafu Mujića, kod kojeg je odmah primijetio oštroumnost, znanje i lijepo ponašanje, tako da je mještane upozorio da ga dobro čuvaju i slušaju i, u slučaju da ga izgube, izgubili su sve što imaju. Prema mišljenjima mnogih alima, upravo ova rečenica bila je presudna da Mustafa Mujić prihvati tarikatsko učenje. Kroz druženja se upoznavao sa šejhom Lemešom i s tesavvufom, tarikatom i unutrašnjim, batinskim znanjem

Politika ne mari za to što u prvom osmanskom popisu Bosne iz 1468/69. godine nije bilo institucionalnog pravoslavlja, ali nauka je kriva što taj popis nikad nije valoriziran kako treba, čak nije dobio ni prikaz kakav zaslužuje. To je konformizam povjesničara, izbjegavanje priče o jednom vrlo kompleksnom problemu bez čijeg se ispravnog situiranja u našoj prošlosti ne može očekivati ni relaksiranje odnosa u sadašnjosti i budućnosti

“Pjesme kao što su Dragoj mojoj BiH, koju je napravio Ismet Kurtović, pa pjesma koju je pjevao rahmetli Kemal Monteno Da ti roknu samo dvije, čiji je autor Zlatan Fazlić Fazla, pa Vojnik sreće Dine Merlina, pa Sva bol svijeta Muhameda Fazlagića, sve su to pjesme koje i danas izazivaju bujicu emocija. Što se tiče samih boraca, mislim da su im pjesme poput Odoh i ja, majko, Bosnu braniti davale trostruku snagu da izdrže sva iskušenja i nedaće koje su ratna dešavanja pred njih stavljala”

Ovo je prvo, zasad jedino ovakvo izdanje, i u tom smislu razlikuje se više ili manje od svih drugih dosadašnjih izdanja Kamenog spavača, odnosno, u pitanju je finalni tekst ove autorove knjige, kao i tekst koji bi se trebao smatrati kanonskim. Sve ovo, također, jeste i uvod u priređivanje kritičkog izdanja sabranih djela Maka Dizdara kojim bi se javnosti prvi put predstavila cjelina književnog rada Maka Dizdara, koji je sve ovo vrijeme bio nepoznat u čitavom nizu svojih aspekata, mada se radi o još grandioznijoj književnoj pojavi negoli smo to naslućivali dosad”

“Svake godine na ovaj dan posjećujemo porodice šehida i poginulih boraca. Obilazimo mezarje redovno, izlazimo jedni drugima u susret i pomažemo jedni druge koliko je to u našoj mogućnosti”, ističe Kovač i kaže da borbe nikada nisu prestale da se vode, samo su prešle iz jednog oblika u drugi. “Danas je stanje takvo kakvo jeste. Proganjaju nam komandante, počev od Kemala Ademovića, kojeg Dnevni avaz proganja bez ikakve potrebe. Optužbe protiv Dragana Vikića čista su besmislica. Mi smo bili i ostali čista jedinica koja je ostala do kraja svijetla obraza”

“Jednog je dana u novinama objavljen konkurs u kojem su tražili pjevače za hor Narodnog pozorišta u Sarajevu. Prijavio sam se na nagovor majke iako sam bio uvjeren da se ne može tek tako s ulice doći i pjevati u horu Narodnog pozorišta u Sarajevu. Bio sam u krivu. Trebalo je odraditi neke pripreme za operu Nabucco. Bilo je to, čini mi se, u decembru 2003. godine. Još sam pomalo igrao fudbal. Održana je audicija na kojoj su primili nas desetak, od sedamdesetak prijavljenih na konkurs”

Nedavno je u Večernjem listu objavljen tekst pod naslovom Na izborima postali Hrvati ili kako su Adnan i Nuko ušli u saziv Gradskog vijeća Sarajevo. U ovom tekstu Večernjak, između ostalih, i Tonija Vukadina optužuje da nije dovoljno dobar Hrvat, ili da se samo predstavlja kao Hrvat, a da to zapravo nije. Novinar Večernjeg lista Vukadina je stavio u isti koš s nekolicinom drugih, ustvrdivši da je, lažirajući hrvatski identitet, ušao u Gradsko vijeće Sarajevo, u kojem djeluje kao “uzdanica najsnažnije bošnjačke stranke – Stranke demokratske akcije”. U tekstu se još i navodi kako su određeni političari, “koji se predstavljaju kao Hrvati”, uplaćivali novac za klanje kurbana, ali i klanjali u obnovljenoj džamiji u Gacku 2011. godine. Magazin Stav u razgovoru s Vukadinom saznao je da postoje ozbiljne indicije da je on, unatoč Večernjaku, izvorni Hrvat. Toni Vukadin ne ide na džumu, ne uzima abdest prije sjednice Općinskog vijeća, a pritom voli svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu i rodno Sarajevo