Staviti izbore, i to slobodne, demokratske – a pri tom još upitnom rečenicom otvoriti mogućnost da će na tim izborima doći do promjene vlasti – u isti naslov s riječju “diktator” jeste enciklopedijski primjer i morona i oksimorona.
Oni koji pamte duže od tri dana sjećaju se sramnog komentara tadašnjeg urednika Avaza Fadila Mandala (koji danas čuva bh. nebo u Agenciji BHANSA) u kojem Selimbegović, tada urednicu magazina Dani, naziva “klozetskom krpom”, a njenog kolegu Ivana Lovrenovića “slinom”.
Zanimljivo posmatrati šokiranost inozemne publike potpunim odsustvom bilo kakve uredničke intervencije ili "fact chekinga" u Dnevnom Avazu.
Kako drukčije razumjeti njegov posljednji kolumnistički biser objavljen na stanicama Dnevnog avaza (ponedjeljak, 25. juni), gdje je u samo pola rečenice, napisavši da je “Coppolin Kum čuveni film o mafijaškoj porodici Al Capone”, uspio napraviti toliko mnogo materijalnih pogrešaka, krupnih čak i za nekog ko je osnovna znanja o filmu i historiji stjecao po crnoriječkim pašnjacima.
Bilo kako bilo, sa sve bližim danom izbora, a sve većom panikom u “Tornju”, gotovo je sigurno da će biti još mnogo, mnogo ovakvih nadasve ilustrativnih primjera novinarskog profesionalizma i medijskog kredibiliteta Dnevnog avaza.
S obzirom na Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i odbacivanje Kaznene prijave protiv Filipa Mursela Begovića kao neosnovane , uslijedit će privatne tužbe za klevetu protiv onih koji nastave koristiti lažne informacije s ciljem javnog diskreditiranja i sramoćenja glavnog urednika Stava
Suština svega ovog jeste to da organizirana negativistička kampanja širenja beznađa i očaja u kojoj se Bosna i Hercegovina pokušava prikazati ne samo najgorom državom u Evropi nego u cijelom svijetu ima velikih problema s činjenicama.
Misli i ideje koje su mogle nastati jedino kao plod uma koji se decenijama kajmačio na državnim jaslama i narodnim parama nevjerovatno se dobro uklapaju u cijeli Avazov koncept u narodu poznatiji kao avazovština
Kako je Dnevni avaz napadao, pa branio i onda ponovo napadao Bakira Izetbegovića, u skladu s Radončićevim vrtuljkom beskrupuloznog političkog koristoljublja koji ne poznaje ili ne priznaje ni načela novinarstva ni prirodne zakone. Međutim, ako Radončić potcjenjuje Bošnjake i računa na njihov zaborav, postoji novinska arhiva u kojoj možemo slijediti tok njegovog beščašća
Spriječivši pristup dokazima vezanima uz ulogu srpskog vodstva u vrijeme ili netom prije genocida u Srebrenici, SAD, Velika Britanija i Francuska prihvatile su politiku koja je precizno definirana u mojoj knjizi i o kojoj su mediji u velikoj mjeri izvještavali. A to je da minimaliziraju ili negiraju Miloševićevu odgovornost za Srebrenicu jer bi suradnja s Tribunalom (koja je obvezna za svaku državu, uključujući velike sile) također otkrila da su Washington, London i Pariz mogli unaprijed znati i stoga su mogli pokušati spriječiti što se dogodilo Srebrenici. Među ostalim, radili su to preko Geoffreya Nicea
