fbpx

"Važno je zapaziti da su od 2015. do 2020. godine, u vezi s Prijedlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti, stil i sadržaji prijetnji od velikosrpskih ekstremista protiv lidera i političkih faktora koji se zalažu za nezavisnost Crne Gore isti kao što su bili sadržaji i stil prijetnji od zločinca Radovana Karadžića protiv lidera i političkih faktora koji su se “devedesetih godina” zalagali za nezavisnost BiH", pisao je u martu 2020. za sedmičnik "STAV" general Armije RBIH u mirovini Fikret Muslimović. U vrijeme uoči izbora u Crnoj Gori i nove eskalacije "litijskog" divljanja po ulicama ove zemlje, podsjećamo na ovaj analitički članak

Psihopata. Bolesnik. Mesar. Idiot. Krvnik. Fašist. Zločinac. Kako god da ga nazovete, nećete pogriješiti. On je bio sve to. Vjekoslav Luburić krvavo je zaradio svaku od tih etiketa, ali u Španiji, u kojoj je živio do smrti 1969. godine, malo je ko znao ko je on zapravo. Sve do smrti bio je ugledan građanin pod zaštitom države i garde. Dok nije ubijen, niko nije ni znao kako mu je pravo ime. Zvali su ga Don, Poljak, General, Vicente. Niko nije znao da u njihovom susjedstvu živi sadista na čijim je rukama krv hiljada ubijenih u zločinačkoj, marionetskoj tvorevini nazvanoj NDH

Predsjednik Pravoslavnog umjetničkog vijeća također je uvjeravao da je dio posvećen političkim ličnostima "sitan" unutar svih hramskih mozaika. "Nema elementa štovanja i posebnog izražavanja osjećaja odanosti", rekao je.

Prvi korak ka gradnji Križnog puta na stolačkom Starom gradu lokalna općinska administracija već je napravila. Prodali su tamošnjem Župnom uredu nekoliko lokacija od po dva kvadratna metra. Riječ je o već postavljenim postoljima za križeve, koji su izliveni uz put koji iz središta Stoca vodi do vrha Starog grada, iako je tu striktno zabranjena bilo kakva gradnja. Da se radi o sinhroniziranoj akciji govori i činjenica da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine već izdala instrukciju da se pripremi izmjena odluke o proglašenju spomenikom Starog grada u Stocu. Tim izmjenama ukinula bi se zaštitna zona i bila bi moguća nova gradnja

Đukanović je sasvim otvoreno dao do znanja da je na građenju crnogorskog identiteta ostao još jedan važan korak, a to je “ispravljanje teške nepravde” učinjene na početku 20. stoljeća i ukidanje crnogorske autokefalne crkve. Poručio je da će predano raditi na obnovi crnogorske autokefalne crkve, dopadalo se to nekome ili ne.

Imam iz džemata IKC “Nur” Amer-efendija Durmo kaže da su reakcije džematlija na obavljanje namaza u crkvi različite, ali da su većinom pozitivne. “Najbitnije za nas jeste to da imamo svoj kutak u kojem možemo iftare organizirati, džumu i teravih-namaz obaviti. Taj prostor koji se nalazi u sklopu crkve nije bio namješten, bilo je tu par ikona i krstova koje smo uz saglasnost domaćina premjestili u drugu prostoriju”

Dok se ljudi bore da dokažu kome ona pripada, Crkvu sv. Marije – džamiju Fethiju izjeda zub vremena i ničemu ne služi, osim da se putnici-namjernici zapitaju šta predstavlja ta ruševina koja se prkosno uzdiže iznad Jajca i zajedno s tvrđavom dominira krajolikom

“Nekako je slučaj da mediji polahko odustaju, na izvjestan način, od ove priče, pa je Savez bošnjačkih nevladinih organizacija odlučio da realizira ovaj projekt u želji da za buduće generacije ostane sjećanje i uspomena na lik i djelo nane Fate. I ne samo to, nego da i na ovaj način, u formi filma, skrenemo pažnju domaće i svjetske javnosti na njenu borbu protiv diskriminacije, protiv nepravde koja joj se sistematski čini u manjem bosanskohercegovačkom entitetu od vlasti RS-a, koja, evo, više od dvije decenije ne želi da ukloni bespravno sagrađenu crkvu”

Danas su džamije Ferhadija i Aladža, ali i Manastir u Žitomisliću, Saborna crkva u Mostaru, franjevački samostan na Plehanu, svojim uzdizanjem porazile duh rušitelja, duh vandala koji su rušili u ime niske strasti ili lažne vjere. Iskrena vjera gradi i još je pred nama pobjeda. Ožiljci će ostati kao opomena kako vraga treba držati u vreći