“Moj jedini motiv u svemu jeste žudnja za sevapom, za djelom kojim se ljudi i životinje mogu okoristiti. Kad navečer iščekujem jaciju, često razmišljam o svojim djelima, a dobro me sjećanje služi i dobro pamtim mnogo toga. Često se zapitam: 'Allahu dragi, je li malo sve ovo sve što sam do sada uradio? Jesam li mogao više?' I ostanem u uvjerenju da sam ipak malo uradio”
Mi smo, nasreću ili nažalost, imali priliku da prošlo ljeto posjetimo jednu afričku državu, tačnije Gambiju. Kad kažem nažalost, mislim na stanje koje smo dolje zatekli. Vjerujte da ljudi pješače po nekoliko kilometara u jednom smjeru da pronađu bilo kakvu vodu. I onda im se izgradi bunar koji koristi cijelo selo. S jednim bunarom riješili ste problem pitke vode za desetke, a možda i za stotine porodica”
Osiguravši pitku vodu neznanim ljudima koji žive u teškim uvjetima na drugoj strani zemaljske kugle, ovi su učenici, u okviru časova Vjeronauke i nastavne jedinice Moj doprinos zajednici, u praksi pokazali da činjenje dobrog djela nema granice i da se s malo sredstava i s malo truda može učiniti mnogo
