fbpx

“Značaj ove zbirke ostat će dugo upamćen, mnogo duže od same nagrade, i mnogo duže nego što živi autor, i mnogo duže nego što publika koja živi u aktuelnom trenutku može to da uprati. Poezija Asmira Kujovića sasvim je avangardna za naš prostor, i to iz više razloga. Postoje različiti elementi koji su prepoznati u ovoj poeziji koji je ističu, a to je da ona bude korak ispred svog vremena. Prisutan je jezički izraz kojim se Kujović sve vrijeme igra. To je ta kaleidoskopska igra svjetlom, to je sistem raspršenog i razbijenog ogledala, to je sistem disperzivnog znanja, disperzivne pažnje, mega i hiperintertekstualne relacije prema različitim kulturalnim nanosima”

Čuo sam kako u kafečajnicama u Novom Pazaru ljudi koji idu u tekije raspravljaju o alegorijskom značenju neke basne iz Rumijeve Mesnevije, iako među njima ima i šofera, građevinskih radnika i onih koje poezija nikada nije zanimala. Oni čitaju Rumija zato što ga doživljavaju kao svog duhovnog učitelja i on je za njih neprikosnoveni autoritet. Pjesnika koji ozbiljno shvata svoj poziv pisanje mora podsticati i na vlastito duhovno usavršavanje, i to je ono čime poezija vraća za sav trud”

Na objavljivanje njegove posljednje zbirke poezije čekali smo punih 19 godina. U međuvremenu se ovaj autor uspješno okušao kao romanopisac i, prema vlastitim riječima, “intimno se osjećao kao pjesnik koji se okušao u prozi”. Kujović svojom novom zbirkom pjesama Nestorov pehar i nadalje uspijeva uspostaviti poveznicu između nacionalno-vjerskih tradicionalnih obrazaca s onim novodobnim, a da pritom ne bude nimalo anahron. S jedne strane, on u metafizičkom duhu vrši preobrazbu svijeta, dok će s druge strane u ozbiljnim suodnosima vršiti kritiku te preobrazbe. Iako je primijećen njegov otklon od tzv. stvarnosne poezije, Kujović je posve svjestan aktualija koje ga okružuju. Prema tekućoj zbilji je ironičan, ali s njom ne polemizira