Od dolaska u informativnu službu 105. brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine Agan je bio u ulozi novinara, fotografa i kamermana. U toku rata napisao je stotine izvještaja, snimio hiljade fotografija i stotine sati videomaterijala
Hašim sebe ne smatra nikakvim nadriljekarom i sve što radi radi prvenstveno za sebe, ali i za ljude koji mu se obrate za pomoć. Kako kaže, duboko poštuje dostignuća savremene medicine, ali vitalnost sebe i svoje supruge, pored dragom Bogu, ima zahvaliti prije svega narodnoj medicini i raznim vrstama spravljenih fitoterapija
“Bio sam jako slabo obučen. Već na prijelazu preko rijeke Drinjače zalio sam u rudarske čizme, nakon čega su mi noge promrzle i nisam nikako osjećao prste. Iz Liplja smo u koloni krenuli po noći, preko Marčića, Snagova, sve do Križevačkih Njiva, gdje smo naišli na dosta posmrtnih ostataka ubijenih ljudi. Gledam čovjeka koji je u čučećem položaju prislonjen na jedan plast sijena. Misleći da je živ i da spava, priđem mu i pomjerim mu glavu, kad mu se čelo odvoji od ostatka glave. Očigledno je u tom položaju bio mrtav jako dugo. Svuda naokolo bilo je puno kostiju”
Fadila Porčić bila je članica Izviđačko-diverzantskog jedinice “Tigrovi” 502. brigade. U toku rata pet puta je ranjavana, od čega tri puta vrlo teško. I danas u tijelu ima 17 gelera. Nakon najtežeg ranjavanja, provela je 16 dana u komi. Za izuzetnu hrabrost i nemjerljiv doprinos u toku odbrambeno-oslobodilačkog rata dobila je ratno priznanje “Zlatni ljiljan” 15. aprila 1994. godine
Bužimljanin Amir Sijamhodžić je pripremom i objavljivanjem knjige recepata pod nazivom Krajiška sofra posljednjih dana probudio uspavani apetit mnogih Krajišnika. Sijamhodžić, autor nekoliko knjiga kojima promovira historiju i kulturu rodnog Bužima, ovaj se put potrudio da otme od zaborava jelovnik jedne sredine i vremena
Nedžib Vučelj izuzetno je volio prirodu i Unu, a njegova ljubav i odanost ovoj rijeci i krajiškom podneblju pretočene su u čudesne i vječne trenutke koje su mnogi prepoznali na njegovim fotografijama. Sudjelovao je na stotinama književnih večeri, umjetničkih izložbi i fotosusreta, te objavio četiri zbirke proze i poezije i dvije monografije. Zastupljen je u nekoliko antologija, te školskoj lektiri
“Finansiranje 'Preporoda' još nije sistemski riješeno, tako da smo prepušteni sami sebi, odnosno sredstva za organizaciju kulturnih i drugih manifestacija prikupljamo od pojedinaca, članova 'Preporoda' i poduzetnika koji imaju razumijevanja za kulturu. Da imamo riješeno sistemsko finansiranje, sigurno bismo mogli planirati i realizirati i mnoge zahtjevnije projekte. Što se tiče Općine i viših nivoa vlasti, do sada nismo imali nikakve finansijske podrške. Krajnje je vrijeme da se ta situacija promijeni i da oni koji odlučuju o dodjeli sredstava prepoznaju značaj kulture za svaki narod”
Ahmet Dekić (sin Omera i Isme) rođen je 12. februara 1973. godine u mjestu Lubarda, općina Bužim. Osnovnu školu pohađao je u Bužimu, a srednju automehaničarsku u Bosanskoj Krupi. Od prvog dana agresije Ahmet Dekić uključio se u redove Armije RBiH. Više je puta ranjavan. Poginuo je 14. februara 1995. godine. Osam mjeseci nakon njegove smrti rodio mu se sin Abdullah. Ahmet je posthumno unaprijeđen u čin kapetana Armije RBiH 13. februara 1996. godine
: Edin Vučelj dobitnik je nagrade za najboljeg sportistu općine Bužim te najboljeg sportistu Unsko-sanskog kantona za 2019. godinu. Dobitnik je Specijalne nagrade Olimpijskog komiteta BiH, te Zlatne medalje Univerziteta u Sarajevu u povodu obilježavanja 70 godina Univerziteta u Sarajevu. Dobio je zahvalnicu i od general-pukovnika Senada Mašovića, načelnika Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH
“Na zemlji koju imamo sijemo pšenicu, kukuruz i raž za vlastite potrebe, ali i za potrebe drugih pekara. Imamo dva mlina, za pšenicu i za kukuruz. Većinu posla oko zemljoradnje sada radi muž, a nekad sam i ja puno radila. Žito koje proizvedemo na vlastitom imanju plasiramo u domaće proizvode kao što je kukuruza, crni pšenični i raženi kruh. I po tim smo proizvodima jedinstveni u našoj općini”
