fbpx

Najviše je, dakako, bilo govora o stanju u UDB-i, odnosima između uposlenika Službe i partijskih tijela, unutarnjim odnosima između uposlenika, odnosu Službe prema privrednom sektoru, univerzitetu, javnosti uopće i sl. Prvo je naglasio kako miješanje UDB-e u privredni život nije dobro te kako problemi koji su nastali na relaciji privreda – policija usporavaju provođenje privredne reforme, rast proizvodnje, te time negativno utječu na odnose u preduzećima, na privrednu produktivnost i ekonomske rezultate

Iz jedne informacije iz Travnika doznajemo kako su spiskovi ljudi koje je trebalo pratiti “dolazili iz Zenice. Samo za Stanicu milicije u Travniku došao spisak s preko 1.600 lica, a po nekoliko stotina za ostale stanice”. Na istome mjestu vidimo kako je komandir policijske stanice u Vitezu vidio svoj dotadašnji rad. “Radili smo i slali informacije o sprovođenju reforme, o nenamjenskom trošenju sredstava, o opravdanosti investicija itd. Podatke smo dobivali od pojedinaca članova SK koji to nisu htjeli da iznesu na sastancima organizacije i na drugim skupovima”

Kada izdvojeno posmatramo reakcije koje se direktno odnose na Josipa Broza Tita, vidimo iz konkretnih primjera kako Tito ima apsolutnu podršku. Njegove akcije i potezi nailaze na odobravanje, a prvobitno “iznenađenje pretvorilo se u opštu podršku”, kako je to zabilježeno na Sokocu. Naime, na sastancima koji su održani, uz prisustvo velikog broja građana, Tito je dobio ogromnu podršku. O temi aparata za prisluškivanje i radu Uprave državne bezbjednosti naglašeno je da je to “veliki bezobrazluk prema drugu Titu”

Brionski plenum predstavlja četvrtu plenarnu sjednicu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, poslije koje je Aleksandar Ranković, do tada potpredsjednik Jugoslavije, praktično napustio politički život, povukavši se sa svih pozicija koje je do tog momenta obnašao. Bio je to veoma značajan događaj u savremenoj historiji Jugoslavije, veliki politički lom s kojim se, kako su svjedočili brojni akteri političkog života, mogao porediti samo onaj iz 1948. godine. Tek nekoliko pročitanih naslova objavljenih povodom godišnjice smjene Aleksandra Rankovića u kojima se njegova smjena tumači kao “jedan od najkontraverznijih događaja u historiji komunizma u Srbiji i Jugoslaviji”, te kako je Josip Broz Tito “smenom Rankovića krenuo u rat protiv Srba”, bili su motivi da Amir Duranović objavi knjigu u kojoj nudi uvid u svoja zapažanja o Brionskom plenumu i odjecima Brionskog plenuma u Bosni i Hercegovini tokom druge polovine 1966. godine, upravo iz razloga što je osnovna linija tumačenja navedenog događaja iz sredine šezdesetih značajno različita od kasnije konstruiranih predodžbi o Brionskom plenumu. Knjiga je nedavno izašla u izdanju Udruženja za modernu historiju