Hadžije iz BiH nijet za umru i hadž čine na mikatu Zul-hulejfa. Potom autobusima nastavljaju put od oko 500 kilometara do Mekke. Autoput je moderan, prolazi kroz nepregledna prostranstva oivičena planinama vulkanskog porijekla. Upravo je tom trasom Poslanik, a. s., s vjernim drugom Ebu-Bekrom prešao put Hidžre
Muslimanka je kroz brojne naraštaje na hadž ispraćala djeda, oca, muža, sina. Ona je ostajala da brine o porodici, da nastavi i dalje marljivo raditi, da bude još primjerenija i bolja, jer je nakon povratka muža s hadža ona dobijala i jednu neoficijelnu, ali u narodu izuzetno cijenjenu titulu – postajala je hadžinica. Od trenutka kada je žena ovog podneblja aktivnije počela učestvovati u izvršavanju ibadeta hadža, mnogo se šta promijenilo
Prisustvo približno 50.000 ljudi na jednom prostoru jeste događaj koji ne može biti zanemaren. Međutim, diskutabilan je dolazak nosilaca javnih dužnosti na takve događaje. Mediji se lijepe za te prilike. Razočarani prisustvom ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo Mirvada Kurića i državnog ministra komunikacija i prometa Ismira Juska na mjestu na kojem se, po nekima, zlostavljaju životinje i otvara prostor za neukus, šund i prizore kojih se grozimo, u dilemi smo šta ih je vodilo pa su odabrali Čevljanoviće
Smirila se majka Hatidža na mezarluku Bektići u Sućeskoj. Vjerujem kako se sada grli i ne odvaja od sinova Almira i Azmira, te muža Abdullaha. Uzvišeni Allah obećao je nagradu za sabur, a Hatidžin sabur bio je baška. Skromna, uvijek je spominjala druge majke, sebe nije isticala. Bila je neko ko je govorio u njihovo ime. Borila se za pravdu i pravičnost
“U ovom poslu sam vidjela da su djeca uvijek djeca, bez obzira koliko godina ljudi imali. Žene znaju ući u gasulhanu da poselame svoju majku i da im prouče Fatihu, a i same su nane. Oni uđu i stanu tu, a ja samo vidim djecu. Kažu: 'Draga mama', priđu, pomiluju je, poljube je u čelo. Baš kao da su neka dječica ušla u gasulhanu da vide mamu posljednji put. Zna to biti izuzetno dirljivo”
