Estetski i etički model kojim se vodim sličan je u posljednjih pet predstava. Mislim da su predstave čak dodatno stilizirane, ali siže je pojednostavljen. Vjerovatno su mi dojadile metafore iz treće ruke, beskonačno intelektualiziranje, koje više štiti umjetnike-kukavice. Trudim se biti direktan. Jasan. Mogu potpuno različite priče ispričati koristeći se jezikom teatra. I usput se i zabaviti
Kao jedan od glavnih problema i centralnih neskladnosti u ovoj predstavi izdvaja se odluka o kombiniranju stranih i domaćih tekstova, odnosno onih Aleša Kurta i Nejre Babić s onima Sama Guzmana i Iana McWethyja, jer koliko god se o vršnjačkom nasilju govorilo kao o globalnom problemu, ono zasigurno nije jednako u Bosni i Hercegovini i SAD-u, jer nije isto okruženje u kojem nastaje, nije isti način i svakako nisu iste posljedice
Riječ je o svojevrsnoj socijalnoj komediji koja uz pomoć krajnje specifičnog teatarskog jezika problematizira pitanje odlaska mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine.
Sistemske promjene trebali smo praviti kada smo imali više novca, teško se vaditi kada si kokuz. Što je humanističko-politička situacija gora, to umjetnost bolje stoji. Režiser i direktor uvijek su u nekoj vrsti konflikta, jedan se trudi da potroši pare, a ovaj drugi mu to ne da. Nezgodno je kada je isti čovjek i jedno i drugo
