fbpx

“To je još jedna od prilika za naše ljude koji su protjerani, koji su iz različitih razloga morali otići s ovih prostora, a i oni koji su istraumirani pa se ne mogu više vratiti, da ih ipak privolimo i dobrim povodom privučemo da dođu na svoje i da prisustvuju barem jednom od tih iftara u ramazanu. To je za nas pretjerano važno, koliko god nam to izgledalo sitno ili malešno, ali svako okupljanje naših ljudi tamo gdje su bili njihovi preci i gdje se većina njih rodila zaista nam je od prevelikog značaja. A pogotovo kad je riječ o mjesecu ramazanu i pogotovo kada je iftar povod za takvo okupljanje”, ističe Remzija ef. Pitić, muftija goraždanski

Potrebno je puno više energije, znanja i sredstava uložiti u ekonomiju, kulturu i obrazovanje, kako bi se osnažile zajednice Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. To je jedan od najvećih izazova Bošnjaka u narednim godinama, ali i najvažnijih preduvjeta opstanka Bošnjaka u ovim krajevima, očuvanja naših zajednica i džemata, ali u konačnici i očuvanja naše domovine Bosne i Hercegovine.

Veoma smo sretni što će ova djela koja nose tragove historije, vjerni originalu, ali u novom ruhu, ponovo služiti našoj braći i sestrama u Bosni i Hercegovini. Želim ovdje čestitati svim našim institucijama koje su zaslužne za ove lijepe osjećaje. Također bih posebno želio izraziti svoju zahvalnost lokalnim vlastima Bosne i Hercegovine za njihovu predanost i blisku saradnju, kako u očuvanju ovih djela od iznimnog značaja za kulturno bogatstvo Bosne i Hercegovine, tako i u njihovom prenošenju na buduće generacije

Prema podacima, nije moguće odrediti tačno mjesto rođenja Hasana Nazira. Neki istraživači smatraju da je rođen u selu Vikoč kod Čelebića (Foča), gdje su i dva zemljišna posjeda koji su sve do Prvog svjetskog rata bili vezani za Aladžu. Pretpostavlja se da je ovim posjedima Nazir osigurao izvore finansiranja za održavanje džamije. Ima i izvora koji upućuju da je Nazir rođen u samoj kasabi Foča. I sam Nazir je napisao da je “najslabiji Božiji sluga”, da je “sin Jusufov i Fočak”. Kada je Nazir završavao svoju najljepšu zadužbinu, Aladžu džamiju, zadesila ga je porodična nesreća. Umro mu je sin Ibrahim. Toliko je bio pogođen nesrećom da je turbe koje je namijenio sebi ustupio mrtvom sinu

Bilo je perioda u povijesti naše domovine Bosne i Hercegovine kada su pojedini krajevi bili bez ljudi, opustošeni, da li zbog ratova, da li zbog kuge koja je vladala. Ali, narod se uvijek vraćao i ponovo zanavljao život. Kratak je ovo period da bismo mi sada donosili sudove šta će se desiti u budućnosti, ali, u svakom slučaju smatram da je važno da se ono što se zove pamćenje, tradicija pamćenja svih naroda u Bosni i Hercegovini, očuva, a dobar primjer je i obnova džamija poput Aladže i Ferhadije, koje su nekada bile stoljećima tu i okupljale naš svijet“