Dovoljno je prolunjati gradovima naše domovine kako biste ustvari primijetili nepodnošljivo sivilo. Svakodnevna rutina obojena bezglavim jurcanjem brani čovjeku da u svoj toj kakofoniji promisli kuda on to ide, zašto baš tu i čemu tolika idolatrija kada govorimo o materiji. Blasfemija je svakako tu, identitet je potkupljen pukim trendom, a patriotizam se smatra za malograđanštinu. Sve ove pojave u meni su izazvale jedan veliki otpor. Da! Možemo reći da književnost predstavlja juriš na vjetrenjače, ali to nas uostalom i održava na životu”