Malo je ko tako slikovito i tako strašno opisao golgotu fočanskih muslimana i nepravdu koja im je počinjena tokom Drugog svjetskog rata onako kako je to uradio Adil Zulfikarpašić, Fočak, pripadnik partizanskih snaga koji će nakon rata napustiti Jugoslaviju i nastaniti se u Švicarskoj. Stav objavljuje Zulfikarpašićev članak Put za Foču, koji je prvi put objavljen u Beču 1957. godine, u četvrtom broju Godišnjaka
"Adil je bio plemić i revolucionar, borac protiv fašizma i borac za slobodu, visoki državni funkcioner koji nije pristajao na autoritarno ograničenje slobode za koju se borio i ograničenje prava na ravnopravnost naroda i zemlje kojima je pripadao. Odlučuje se na neizvjesnost političke emigracije, institucionalizirani glas bosanske i bošnjačke političke alternative u Evropi, kao i liberalne, pluralne, demokratske Evrope u BiH, i neko vrijeme u bivšoj Jugoslaviji. Riječ je o uspješnom poslovnom čovjeku i intelektualcu koji je utemeljio instituciju vrhunskog naučnog i kulturnog značaja, kako u bošnjačkim i bosanskim, tako i u širim, pa i u određenoj mjeri evropskim okvirima”
