Utakmica se igrala u dvorani “Mejdan” i ti momci su poslije utakmice došli u grad. Sve je djelovalo normalno, kao da nije bio rat. Malo smo se u općem ludilu opustili. Oko 19:30 sati smo stigli pred Kapiju. Sreli smo Piriju, Đuku, Asima, Nešu Markovića, Jasku Zvjerku... Nas smo deseterica bili zajedno, stajali, pričali. Od nas deset, peterica su poginula, a nas peterica smo teško ranjeni
Dvoipogodišnjak je izdahnuo u očevom naručju, a zbog brige za djetetom, roditelji nisu osjetili da su i sami bili ranjeni
“Na Odjeljenju za patologiju prepoznala sam njegovo beživotno tijelo, prekriveno bijelim čaršafom, po patikama koje su virile ispod čaršafa, a koje sam mu, uprkos oskudici tih ratnih dana, uspjela kupiti kao rođendanski poklon.”
„Kada se sve završilo, ovaj jedan kaže: 'Ima dolje jedno mrtvo'. Pitam: 'Pa, ko je mrtav?' Kaže: 'Djevojčica.' Ona nije imala tragova na sebi, ali je bila mrtva. 'Monstrumi i ološi silovali su djevojčicu, najvjerovatnije, sve dok nije preminula', posvjedočio je Šiško“
