Poštenim odnosom prema sebi, drugima, komšiluku i poslu koji je radio postao je uzor ljudima u Špionici i okolini. Postao je moralna vertikala i oličenje kakav treba da bude čovjek koji je u svom životu uspostavio istinski balans fizičkih i duhovnih komponenti na temeljima Kur'ana
Interesantno je koliko se Abazovićeva krajnje neuvjerljiva i uvredljiva opravdanja poklapaju s javnim nastupima i političkim narativom ovdašnje, naročito sarajevske “građanske politike”
Bošnjaci, kao i drugi manjinski narodi u Srbiji i Crnoj Gori, moraju shvatiti da oni ne mogu sami, ma koliko ulagali truda, pretvoriti zemlje u kojima žive u građanske države i ne mogu izmijeniti nacionalnu političku orijentaciju većinskog naroda. Do takvih promjena jedino može dovesti promjena u političkom razmišljanju i shvatanju u redovima samih većinskih naroda. Slijedom toga, ne smijemo žrtvovati vlastiti nacionalni interes ne bismo li dokazali da smo nacionalno amorfni i atrofični i samim tim prihvatljivi za vladajuće režime u državi
U okviru ovog projekta planirane su i uzvratne posjete eksperata arhiva dvije zemlje koje će raditi na očuvanju zajedničke građe. Danas smo isporučili opremu potrebnu za realizaciju digitalizacije osmanske arhivske građe koja se nalazi u BiH, rekao je koordinator TIKA-e u BiH Muhamed Unal
Dino Burdžović, Revolucija i njena kopilad, poezija, 1990–2020, CDKN, OKF, Podgorica, 2020.
Može sa sigurnošću da se tvrdi da je stara sokolska džamija najstarija džamija u ovom kraju. Ovu džamiju narod zove Fethija, a taj naziv dobijale su one džamije u Bosni koje su izgrađene neposredno poslije uspostavljanja osmanske uprave (fetha)”
Nakon kraćeg odmora, 16. septembra 1995. godine, preneseno je naređenje komandanta Petog korpusa, generala Atifa Dudakovića, da se forsiranim maršom krene prema Ključu. Jedinice su motornim vozilima u marševskoj koloni upućene ka Ključu. Prema tom gradu krenuli su i pripadnici 510. oslobodilačke brigade koji su vodili uspješne borbe na prvcu Begova Glava - Veliki Ljutoč - Dubovsko - Vrtoče - Bosanski Petrovac.Pripadnici 510. oslobodilačke brigade na čijem je čelu bio komandant Amir Avdić, pješačili su punih 11 sati i prešli blizu 40 kilometara, sve vrijeme vodeći borbu sa neprijateljem.
Niti ovakav “historijski sporazum”, niti kičasta dekoracija u Bijeloj kući, niti vrsta stolova za kojima su sjedili Trump, Vučić i Hoti na američke i svjetske medije nisu ostavili nikakav dojam. Možda baš zato što je taj politički i svaki drugi kič kao takav i prepoznat. Kič je, po definiciji, ono što se gradi da jeste, a nije. Niti je historijski, nije čak niti sporazum, osim u ekstenzivnim tumačenjima Trumpove administracije, koja je snažno poremetila pravila međunarodnih odnosa (od unilateralnog povlačenja iz iranskog nuklearnog sporazuma, do unilateralnog preseljenja Ambasade u Jeruzalem, do nametanja apsurdnog prijedloga mirovnog sporazuma Palestine i Izraela, pa do infantilnog rječnika čak i u državnoj komunikaciji)
“S velikom torbom sam sišao na autobusku stanicu u Istanbulu, u gradu u kome nisam nikoga poznavao i čiji jezik nisam govorio. Iz Istanbula smo se uputili za Ankaru. Prvu godinu smo proveli na Tomeru, na pripremnoj nastavi učenja turskog jezika, koja je bila obavezna. Tu sam stekao prijatelje iz svih krajeva svijeta s kojima se i dan-danas rado čujemo i vidimo. Po završenoj pripremnoj godini upisao sam medicinu na Gazi Univerzitetu. Radi se o jednom od najboljih univerziteta u Turskoj”
Biti u svom jeziku znači biti na svojim poljanama, proplancima i obalama i onda kad si u drugim podnebljima i daljinama, znači biti kod kuće i kad su te životni putevi i situacije odvele u druge sredine, znači biti svoj, snivati i sjećati se, željeti i gledati i naprijed, jer snove i sjećanja niko ti ne može tako lahko uzeti, kao ni to saznanje da i danas treba da stvaraš nova sjećanja i da se ne predaješ beznađu i neizvjesnostima
