fbpx

Post by STAV

Mnogi ga smatraju jednim od simbola režima Buteflike, ali Tebboune je tokom predizborne kampanje rekao da će njegov politički program ispuniti zahtjeve demonstranata.

U novom broju Stava analiziramo reakcije nakon petka u kojem je pala sarajevska Frankenštajn-koalicija.   Sasvim očekivano, najavljeni pad i koalicije i Vlade izazvao je pravu lavinu histeričnih i melodramatičnih komentara i reakcija. Budući da je vlast Frankenštajn-koalicije imala podršku od ovdašnjeg FGR komentarijata, koji je, iako manjina, izuzetno glasan pa pruža privid cjelokupne javnosti, time je i dreka zaglušujuća. Nema dovoljno prostora da bi se bavilo svim neurotičnim ispadima, međutim, zanimljivo je primijetiti dva trenda u ovim reakcijama. Jedan pokazuje sav jed, a drugi sav jad štovalaca Vlade Kantona u nestanku.

Uzimajući u obzir složen tranzicijski postdejtonski period kroz koji već duže vrijeme prolazi naša država, moje iskustvo govori da naša zemlja generalno uživa pozitivan imidž u svijetu. Zato je, između ostalog, ne malo zaslužna i naša bh. diplomatija, koju ne treba potcjenjivati. Ovdje, naravno, ne gubim iz vida i naše sportiste, umjetnike, kulturne radnike, a posebno bosanskohercegovačku dijasporu koja sve ove godine s ponosom predstavlja našu domovinu širom svijeta

“Prvog decembra 1979. godine izašao je iz štampe prvi broj revije Islamska misao, čime je realizirana četiri godine stara ideja odgovornih ljudi Starješinstva Islamske zajednice, a profesora doktora Ahmeda Smajlovića ponajprije i ponajviše, koji je tu ideju smjelo dao, uspješno realizirao, uređivački program revije koncipirao i prve brojeve kao glavni i odgovorni urednik potpisao, unatoč neskrivenim rezervama koje su spram tog projekta otvoreno izražavali određeni krugovi u Islamskoj zajednici i prikrivenom strahu vlasti”

Prema rezultatima istraživanja, tri bosanska jela za koja turisti znaju jesu ćevapi, burek i baklava. A imamo još mnogo tradicionalnih bosanskih jela koja bismo im trebali ponuditi. Ako im ih ponudimo, imat će više razloga da duže ostanu u Bosni i Hercegovini, da više troše, da hrana bude motiv novog dolaska

Profesori od Amerike do Novog Zelanda kažu kako su PISA testovi daleko od savršenih jer su previše fokusirani na uski krug mjerljivih aspekata učenja i naglašavaju da jedini cilj obrazovanja nije pripremanje djece za zaposlenje, nego da škole, posebno one javne, u kojima se istraživanja provode, služe kako bi djecu pripremile za učešće u svim segmentima demokratskog društva, moralno djelovanje, fizički i duhovni razvoj, opće (a ne samo materijalno) blagostanje...

Kemail Hajdarević kaže da je njegov put bio put dječaka koji se bori da preživi u nemogućim uvjetima, koji danima ne jede, koji nosi ranjenike, donosi im vodu. “I uvijek kad mi je teško u životu, ja se sjetim tih situacija i tih ranjenika koji su se borili i nas koji ih nismo ostavili. Kad me danas neko pita kako sam uspio sve to preživjeti, toliko dana bez hrane, jedući samo voće i lišće, ne znam odgovoriti”

. “Čega se ustvari sjećam? Prijateljstva i profesionalizma. Divnih i nesebičnih ljudi s kojim sam i radio i živio. Nikada kao tada. Bilo je i velikih gubitaka i strašnih razočarenja, ali sve je to sada odmaknuto u preboljenu daljinu. S obzirom na to da živimo u prostoru zapuštenosti i nekompetentnosti, pravo je čudo da jedan umjetnički format – radiodramsko stvaralaštvo – još kako-tako postoji. Ako sam, uz sve one koji su neophodni za ovu produkciju, na neki način dao tome svoj doprinos, ja sam zadovoljan”