fbpx

Post by STAV

U prostorijama Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu promovirana je 22. novembra knjiga Milivoj Mirza Malić i Fevzijev “Bulbulistan” na Univerzitetu Sorbonne. Izdavač ove vrijedne publikacije, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, i ovim projektom potvrđuje da je riječ o naučnoj instituciji kadroj prepoznati praznine u našem kulturnom pamćenju i podsjetiti nas na nesvakidašnje naučne i kulturne pregaoce kojima bošnjačka kultura mnogo duguje. Jedan od takvih svakako je i Milivoj Mirza Malić, Hrvat koji je prešao na islam 1922. godine, a 1935. iskoristio posljednje dana svog kratkog života da na čuvenom Univerzitetu Sorbonne odbrani doktorsku disertaciju o Bulbulistanu Fevzije Mostarca, jedinom kompletnom prozno poetskom djelu na perzijskom jeziku koje je napisao neki stranac. Zahvaljujući Maliću, Bulbulistan je preveden na francuski skoro četrdeset godina prije nego što ga je 1973. godine na bosanski jezik preveo Džemal Ćehajić

U Sarajevu (općine Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad) trenutno je 125 džamija, od čega ih je u Starom Gradu 67, u općini Centar 20, u Novom Sarajevu 12 i u Novom Gradu 26. Do 1996. godine u Starom Gradu bile su 62 džamije, u općini Centar bilo ih je 13, u Novom Gradu tri, a u Novom Sarajevu samo dvije

“Alija Dubočanin je čovjek koji se nikada nije borio za afirmaciju vlastitog književnog djela. U našim postkonfliktnim uvjetima došlo je do nečega što osjećamo kao poremećaj etičkih, društvenih i moralnih vrijednosti, pa i do radikalnog izvrtanja ljestvica vrijednosti u većini oblasti ljudskog djelovanja. Stoga u prvim redovima nisu oni koji su najbolji, već su oni skrajnuti ili ih ne vidimo nikako. Alija Dubočanin jedan je od takvih i mi trebamo učiniti sve da svijet čuje za njega i za vrijednost njegove poezije”, kazao je Abdulah Sidran

Izljevi mržnje prema ovom političkom analitičaru i etikete koje se lijepe uz njegovo ime od očitih poštovalaca i sljedbenika Ibn-Tejmijjinog djela, kako od strane “običnih” ljudi, tako i od vehabijskih šejhova, poput Zijada Ljakića i Adnana Mrkonjića, ozbiljno ukazuju na raširenost Ibn-Tejmijjinog učenja u BiH.

Kad je SDA formirana, kako bi ga ocrnili kod naroda, prvi ljudi SDP-a tvrdili su da je Alija Izetbegović bio pripadnik Handžar-divizije. Međutim, Alija nije mogao biti u Handžar-diviziji. On je odvraćao svoje prijatelje da idu u Handžar-diviziju. Iz Sarajeva je otišao u rodni Šamac kako ga ne bi mobilizirali u ovu diviziju. Alija Izetbegović bio je antifašista. Jedine dvije vojske koje je služio bili su partizani, od 16. aprila 1945. do 4. marta 1946. godine, i Armija Republike Bosne i Hercegovine, čiji je bio vrhovni komandant. To potvrđuje autentična vojna dokumentacija

Edina Solak, „Rasprave o jeziku u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1914. godine“, Institut za jezik, Sarajevo 2014. godine, 278 stranica Knjiga Rasprave o jeziku u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1914. godine Edine Solak među rijetkim je studijama ove vrste koje u obzir uzimaju literaturu i dokumente na osmanskom turskom jeziku. Pisana iz aspekta sociolingvistike, definirajući istovremeno šta je u jezičkoj politici pitanje struke a šta politike, studija na pregledan način predstavlja značaj i kontekst rasprava o jeziku u Bosni i Hercegovini u periodu koji obrađuje te ukazuje na činjenicu da se jezik u Bosni stoljećima nazivao bosanskim

Edina Solak, „Rasprave o jeziku u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1914. godine“, Institut za jezik, Sarajevo 2014. godine, 278 stranica Knjiga Rasprave o jeziku u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1914. godine Edine Solak među rijetkim je studijama ove vrste koje u obzir uzimaju literaturu i dokumente na osmanskom turskom jeziku. Pisana iz aspekta sociolingvistike, definirajući istovremeno šta je u jezičkoj politici pitanje struke a šta politike, studija na pregledan način predstavlja značaj i kontekst rasprava o jeziku u Bosni i Hercegovini u periodu koji obrađuje te ukazuje na činjenicu da se jezik u Bosni stoljećima nazivao bosanskim