U prvoj fazi projekta koji finansira Saudijski fond za razvoj Opština Foča je za Ministarstvom za izbjegla i raseljena lica RS izgradila 20 kuća za stanovnike srpske nacionalnosti, a ovih 25 kuća je drugi ciklus istog projekta koji se finansira preko Federalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica, napominje načelnik opštine Foča Radisav Mašić:
Komunizam je bio iskustvo moći, brutalno, militantno, nesporno i genocidno. Tačka u kojoj se ozbiljni historičari, bez obzira na njihovu ideologiju, slažu jeste činjenica da je kao historijski oblik države komunizam dostigao nivo kontrole nad stanovništvom koji nikada prije nije bio postignut.
Ovakav granični šovinizam, kojim se Bošnjacima pokušava nametnuti lažna dilema da moraju birati između očuvanja vlastitog nacionalnog identiteta i političkog suvereniteta naspram opstanka države, svrstava se u vjerovatno najcrnje primjere zamjene teza. Još je gora Latalova izjava da je “malo ko” od Bošnjaka razvio državnički identitet!
Ako je tačno ono što eksplicitno tvrdi Dodik, a prećutno odobrava Vučić, da je RS u suštinskom smislu integralni dio Srbije, a ne integralni dio BiH, zašto bi se onda u slučaju rata uopće postavljalo vještačko pitanje da li je ili ne Srbija izvršila oružanu agresiju u kome bi se Dodik eksponirao kao provoditelj vojnih naredbi od vrhovnog komandanta Srbije, što je aktuelno predsjednik Srbije Aleksandar Vučić? Srbija bi u tom slučaju bila zaraćena strana, a BiH u statusu Republike, kakav je imala prije Dejtonskog sporazuma, bila bi druga, napadnuta zaraćena strana. To bi ponovo bio međunarodni sukob
Malo je ko tako slikovito i tako strašno opisao golgotu fočanskih muslimana i nepravdu koja im je počinjena tokom Drugog svjetskog rata onako kako je to uradio Adil Zulfikarpašić, Fočak, pripadnik partizanskih snaga koji će nakon rata napustiti Jugoslaviju i nastaniti se u Švicarskoj. Stav objavljuje Zulfikarpašićev članak Put za Foču, koji je prvi put objavljen u Beču 1957. godine, u četvrtom broju Godišnjaka
Velija Hasanbegović, urednik fotografije magazina Stav, pratio je obnovu Aladže od prvog do posljednjeg dana. Njegove fotografije svjedok su toka obnove jednog od najljepših i najznačajnijih islamskih spomenika u Evropi.
Potrebno je puno više energije, znanja i sredstava uložiti u ekonomiju, kulturu i obrazovanje, kako bi se osnažile zajednice Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. To je jedan od najvećih izazova Bošnjaka u narednim godinama, ali i najvažnijih preduvjeta opstanka Bošnjaka u ovim krajevima, očuvanja naših zajednica i džemata, ali u konačnici i očuvanja naše domovine Bosne i Hercegovine.
Veoma smo sretni što će ova djela koja nose tragove historije, vjerni originalu, ali u novom ruhu, ponovo služiti našoj braći i sestrama u Bosni i Hercegovini. Želim ovdje čestitati svim našim institucijama koje su zaslužne za ove lijepe osjećaje. Također bih posebno želio izraziti svoju zahvalnost lokalnim vlastima Bosne i Hercegovine za njihovu predanost i blisku saradnju, kako u očuvanju ovih djela od iznimnog značaja za kulturno bogatstvo Bosne i Hercegovine, tako i u njihovom prenošenju na buduće generacije
Rimski imperator Konstantin Porfirogenet prvi je put spominje u desetom stoljeću, a u njenoj je blizini 1448. godine izgrađena prva džamija u Bosni i Hercegovini. Stav objavljuje kratku historiju Foče, dijelove iz knjige Muje Kafedžića
Prema podacima, nije moguće odrediti tačno mjesto rođenja Hasana Nazira. Neki istraživači smatraju da je rođen u selu Vikoč kod Čelebića (Foča), gdje su i dva zemljišna posjeda koji su sve do Prvog svjetskog rata bili vezani za Aladžu. Pretpostavlja se da je ovim posjedima Nazir osigurao izvore finansiranja za održavanje džamije. Ima i izvora koji upućuju da je Nazir rođen u samoj kasabi Foča. I sam Nazir je napisao da je “najslabiji Božiji sluga”, da je “sin Jusufov i Fočak”. Kada je Nazir završavao svoju najljepšu zadužbinu, Aladžu džamiju, zadesila ga je porodična nesreća. Umro mu je sin Ibrahim. Toliko je bio pogođen nesrećom da je turbe koje je namijenio sebi ustupio mrtvom sinu
