Novopazarski nalaz” ili “autarijatsko blago” treba vratiti gradu kojem pripada, odnosno Novom Pazaru. Ovaj jedinstveni nalaz bio bi turistički i znanstveni brend Novog Pazara i Zavičajnog muzeja u ovom gradu. Gradske vlasti i Zavičajni muzej trebaju pokrenuti inicijativu za povratak ovog izuzetnog ilirsko-grčkog blaga Novom Pazaru jer njemu izvorno i pripada
Naša stranka možda je uspjela dobar dio bijesa javnosti preusmjeriti na svoje marionete, čije žice povlači dok ove srljaju i glavinjaju po političkoj pozornici, ali zato marionete trpe štetu od predmeta kojima ih obasipa nezadovoljna publika. Takvom degradacijom one postaju sve manje korisne te se javlja opasnost da, prije nego što to bude odgovaralo Našoj stranci, budu prekinute upravljačke niti, a marionete se ili skljokaju ili, možda, otmu kontroli. Pitanje je koliko dugo mogu ostale političke stranke i ličnosti frankenštajn-koalicije podnositi štetu koju trpe zbog uloge paravana Našoj stranci, njenim planovima i agendama njenih sponzora
I bez činjenica, Iran je kriv, Iran je izvršio napade ili je uklonio dokaze. Nije bitno, bitno je da je za nešto kriv. Ponovite to dovoljan broj puta i imate novu istinu. Ili alternativne činjenice, što bi rekla jedna Trumpova saradnica. Iransko uvjerljivo negiranje u ovakvim se “analizama” tumači kao plauzibilno poricanje jer se time opet skreće pažnja s osnovne činjenice – dokaza nema. Osim političkog i geostrateškog konteksta, za razumijevanje najnovije eskalacije u Zaljevu potrebno se osvrnuti na ekonomski, posebno finansijski kontekst
Crnogorska policija uhapsila je u maju 1992. nezakonito najmanje 66 Bošnjaka koji su izbjegli od rata i kao taoce ih predala vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića, navodno, da ih razmijene za ratne zarobljenike. Grupa izbjeglica deportirana iz Herceg-Novog 25. maja upućena je u koncentracioni logor u Foči i nekoliko ih je uspjelo preživjeti. Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore istražio je dugogodišnju borbu članova porodica deportiranih u traganju za pravdom te ko je stajao iza deportacija Bošnjaka izbjeglih iz BiH
Mnogi slikari željeli su predstaviti Bosnu kao zemlju simbola, izgubljenu arkadiju, mjesto o kojem se mašta, zemlju koja počiva na mističnim duhovnim vrijednostima. I kao što postoji izraz “bosanski slog u arhitekturi”, tako bismo isto, ali kroz specifikum slikarstva i jedinstvenog motiva, trebali govoriti i o “bosanskom slogu u slikarstvu”
Na nekakvom putovanju zadesila se trojica. Svaki je imao po jedan dirhem, te ih odlučiše objediniti i zajednički kupiti nešto čime će utoliti glad. Prvi je insistirao da kupe angur, drugi je želio 'ineb, dok je treći uporno sugerirao da kupe uzum. Prepirka je vrlo brzo prerasla u otvorenu svađu
Nakon što sam u džamijskom haremu u Koraju golim rukama očistio podobro zatravljene kabure mojih djedova, oprao ruke na izvorištu Dajankuša, nazvanom po već rečenom Dajanli Mustafi, sjeo na klupu i razgledao također neprepoznatljivu mi okolinu, sinu mi da u proteklih dva sata, koliko sam se zadržao u Donjoj Mahali, nisam vidio živog čovjeka, ni na ulici, ni u avliji. Nigdje nikoga
Naporna je šutnja u kojoj se sudaraju misli. – A šta je ustvari bilo s onim čovjekom koji je ležao? – Ništa. – Kako ništa? – Došao je fijaker i odvezao ga u njegovu veliku kuću. Dok se to zbivalo na lijepom trgu u Marakešu. Fijakeri su tad bili glavni. Ili na nepoznato mjesto. Gdje se pripremaju predstave policijskog teatra. Stoljećima kasnije, fijakeri su još uvijek vozili. Dok se konji nisu skrili u tamne automobile. – A ljudi? – Neke su uhapsili, neke pustili. Jedan mu je odmah odsjekao kesu, odnosno maznuo novčanik
uhoviti je bloger, služeći se tek tražilicom na Googleu, otkrio da je Vijetnamac običan prevarant. Kompanija ne postoji osim kao manja firma s prometom od nekoliko hiljada maraka, a na nespretno i amaterski urađenoj web-stranici samozatajnog milijardera iz Vijetnama nalaze se komično loše fotošopirane fotografije njegovih druženja s Putinom i Trumpom. Čudimo se samo da se nije uspio namontirati uz Ho Ši Mina.
A kakva je tek ironija to što se dezerter poput Nikšića, koji je zahvaljujući borbi Armije RBiH danas slobodan da u demokratskom društvu provocira čak i na ovakav način, poziva na ZAVNOBiH ako već dobro znamo kako su se surovo s dezerterima i kukavičkim pobjeguljama obračunavali oni koji su učestvovali u njegovom osnivanju?!
