Ko nije boravio, živio ili robijao vojni rok u Vojvodini ne zna šta je nesnosno sparno, depresivno vojvođansko ljeto. Nesnosno do raspamećenosti. Trava na poligonu za obuku požutjela, klonula, beživotna, sve miruje, šuti, kunja, bez glasa, šuma, daška vjetra, a svuda naokolo, gdje god pogled puca po nepreglednoj ravnici – nebo, veliko, beskrajno plavetno nebo
Čim me je vidio zamišljenog, lice mu se opet smorilo. I postalo mnogo starije. Ko zna ko ga čeka u kući i je li danas išta zaradio? O kom je sve brinuo? Mlađim sestrama? Braći? Nije mu bilo do zajedničke šutnje. Pružio sam mu ruku i nešto novca u njoj. Gledao je upitno. – Za skarabeje – rekoh. Poslovno je potvrdio glavom i uzeo novac. Potom se ispravio i uzdignuo na svojoj devi. Dječak. I odjahao je. Iščeznuo u oblaku pješčane izmaglice
Gülenistički pokušaj državnog udara bio je i čin invazije u najširem značenju te riječi – invazija ne samo na ljudske živote i državne institucije već i na srca i umove ljudi Anadolije, koji stoje kao svjetionik nade za desetine miliona ljudi koji žele pravedniji i humaniji svijet
Ne postoji ugledni Bošnjak, a izuzetak nisu bili i “neugledni”, koji nije prošao kroz žutotiskaško sito i rešeto Dnevnog avaza, koji je pokrenuo i do današnjeg dana pokreće predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić. Zarovili smo u novinsku arhivu te ćemo u nastavcima pokušati pokazati na primjerima posvemašnje neprincipijelnosti i vlasničko-uredničke nekonzistentnosti zašto je Dnevni avaz, po riječima brigadnog generala Mustafe Polutka, “neprijateljska propaganda”
Prijatelji i suborci jednoglasni su u ocjeni da je smrtni grijeh generala Blaža Kraljevića bio taj što je Bosnu i Hercegovinu doživljavao svojom domovinom i što se suprotstavio dogovoru Karadžić – Boban, po kojem je Neretva trebala biti granica između Hrvata i Srba
Ako je suditi po dosadašnjoj praksi očekivali bi u najmanju ruku napise da je direktor uskratio na smrt bolesnim pacijentima posljednju nadu da spase svoj život, a odmah potom da mediji prenesu izjave njihove uplakane rodbine. Da optužbe pljušte na sve strane, da nastane prometni krkljanac od reportažnih kola "s lica mjesta", da se dignu SDP i Naša stranka pa da gorljivo traže smjene i ostavke odgovornih
Put od riječi: “Ništa nema od ove nacije, ne može se računati na narod” do riječi: “Narod je nacija” i buđenja duša potlačenih bila je težnja, trud i upornost onih iznad 25 godina starosti i onih srednje dobi. Danas pomenuta generacija svakim danom govori: “Hvala Bogu pa smo doživjeli i ove dane” i, upoređujući prošlost i sadašnjost, živi ponosno. Osim toga, neizbježno je iz mudrosti ove generacije pripremiti nove generacije spremne za daljnje uspjehe i herojstva
Teške političke realnosti ne smiju biti izgovor za odustajanje od potrage za istinom. Ovo je moguće samo kada internaliziramo pravo značenje filozofske refleksije kao mudrosti i duhovne rafiniranosti. Svrha filozofskog propitivanja jeste buđenje svijesti u nama. Njegov krajnji cilj jeste da nas učini boljim ljudima
Svakog iole samosvjesnog i upućenog pripadnika manjinskih naroda u Crnoj Gori, a pogotovo Bošnjaka, ima obuzeti gotovo čudno saživljen osjećaj gorčine i ponosa; gorčine – zbog svega što se dešavalo, kako se i zbog čega desilo u toj nam bliskoj prošlosti; ponosa – jer se nije pokleklo u vaktu kad su se pripadnicima bošnjačkog nacionalnog korpusa dešavali progoni, nepravde i zlo od strane jednog dijela nacionalistički ostrašćenih i fašistički ideologiziranih pripadnika većinskih naroda
Čast izuzecima, ali rijetki su voljni i spremni ljudski razgovarati, uvažavajući pri tome pravo drugog da se ne slaže s iznesenim stavom ili da ga, snagom argumenata, eventualno uvjeri u pogrešnost njegovog mišljenja. Zašto je to tako
