“Muhammed, a.s., bio je učitelj čovječanstva. Nastaviti njegovu misiju zaista je častan i hvale vrijedan čin i poziv. Učiti druge i podučavati, a posebno djecu, uistinu je plemenito i humano. Pažnja i iskrenost koju pružite djeci uvijek vam se vrate”, kaže Admir
Situacija je postala sve nervoznija, čekalo se odobrenje iz komande brigade da se dopusti paljba po autobusu punom neprijatelja zaglavljenom u blatu. Sve je bilo nanišanjeno, čekao se trenutak udaranja po okidaču. Gledali smo u komandira s motorolom, zavladao je totalni muk. Pucati ili ne pucati – pitanje je sad. Neko je doviknuo: “Ma pucaj, pobjeći će nam”
Preobraženje je nemoguće bez duhovne aktivnosti, aktivnosti koja nosi pozitivnu energiju mira, međusobnog pomaganja i istrajavanja u dobročinstvu. Budućnost svijeta, čini se, zavisi od toga”
Ispod sobe u kojoj je spavao bio je gazdin kafić. Društvo se jedne večeri zanijelo i zapilo, a on je na prozoru pušio cigaretu. U posebnom zanosu bio je gazda, čija se pamet, uslijed alkohola, raspustila, a jezik razvezao. Najprije se počeo dičiti svojim imanjem, a onda to pravdao riječima kako je sve to po zasluzi jer nije on džaba palio i ubijao. Konačno, iz svog ratnog asortimana, gazda je izdvojio nekoliko zlodjela imenujući mjesto u kojem ih je počinio
B. je pragmatik. Oduvijek. Ne zanimaju ga ni priče ni skupovi koji ne mirišu na pare ili, još gore, mirišu na pare iz njegovog džepa, te ih se kloni. Kloni se i mahalskih akšamlija šlihtara (a i oni njega jer znaju da je ters i cicija) koji po principu “kad je džabe, i sirće je slatko” tiho i nenametljivo obilaze druge pecirakijaše, molećevim pogledom očekuju da ih domaćin pozove za rakijski kazan, a kad se to desi, a rijetko se desi jer su takvi krajnje neomiljeni u pecirakijskim društvima, niko sretniji od njih
Balada o Morićima živi kao nenapisana drama koja se neprestano igra na mnogim mjestima starog Sarajeva. Gledaju je ljudi koji vide. Porodica Morić znala je i održavala svoju istinu. Krik majke iz balade samo je bio putokaz
Jedna od središnjih tema 132. broja magazina Stav jesu recentne izjave nekolicine zapadnih zvaničnika o navodnoj terorističkoj prijetnji koja, kako tvrde, dolazi iz Bosne i Hercegovine.
GAVRANOV DO, MJESTO GDJE JE ŽRTVA KAZNILA DŽELATA
Sjećamo li se kada nas je posljednji put iz cipela izbacio neki novi roman mladog autora, zanima li više ikoga poezija, imamo li vremena čitati, i čitamo li uopće? Postoje li uopće kvalitetni mlađi autori ili doslovce izumiremo barem što se književnosti tiče? I zaista, kome uopće povjerovati kada vam neumjereno hvali nekog pisca, a sve to izgleda kao brižljivo upakirana reklama za novi parfem. Lijepo upakirano, miriši, ali je najčešće dupljak, ili čak šupljak. Lažu nas, to je sigurno
Na putovanju se hadžije prisjećaju i načina kako se na hadž putovalo nekada, kada su uvjeti putovanja bili puno teži. Među nama je u autobusu bio i hafiz Vehbija Šećerović, koji je ove godine sedamnaesti put na hadžu, a prije rata je na hadž išao dva puta autom. Njegovo svjedočenje o ovim putovanjima bilo je pažljivo slušano. Hafiz Vehbija išao je na hadž sa Stojadinom, a sarajevska je čaršija Stojadina poslije tog putovanja preimenovala na “hadži Mujadin”, jer, biva, i on je išao na hadž
