fbpx

Post by STAV

“Omarska” je skoro ispražnjena 6. augusta 1992. godine. Od 3.334 registriranih logoraša (a bilo ih je više), približno 1.250 preživjelih prebačeno je u logor “Manjača” (među njima i moj amidža), oko 780 za logor “Trnopolje” (među njima i moj otac), a mi, 173 muškarca i 5 žena, ostali smo u logoru. U toj grupi, koja je bila predviđena za likvidaciju, saznat ćemo kasnije, ostao je i Šerif Velić, koji je prije deset dana u Kozarcu imao promociju svoje knjige: Sačuvano od zaborava. U ovo surealno vrijeme korone Šerif će obići Bosnu s još jednom životnom pričom preživjelih iz srpskih logora. Logoraš i borac Armije RBiH koji u osmoj deceniji života ostavlja svoj memorijal Omarska

Obrenovići su bili svi odreda apsolutisti. Demokratija je bila vjerovatno riječ koju su najviše prezirali. Bili su vješte diplomate i uglavnom prozapadne orijentacije. Bračni život obilježili su im mnogi burni i nesretni događaji, a i s potomstvom nisu imali sreće. Bili su skloni izopačenim i incestnim ljubavnim vezama i najomiljenije ljubavnice bile su im sestre, sestrične i tetke. Bludni i nemoralni život bio im je vjerni životni pratilac

Petog augusta 2020. godine navršilo se 25 godina od preseljenja Izeta Nanića, slavnog komandanta 505. Bužimske brigade 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ovim povodom magazin Stav donosi detaljna svjedočenja njegovih saboraca o okolnostima pogibije, i to onih vojnika koji su se zadesili na mjestu gdje je krajiški heroj poginuo.

Kako spasiti domaći turizam? Možda nije dovoljno za spas, ali vrijeme je da svi pokažemo dozu solidarnosti prema turističkim radnicima u Bosni i Hercegovini i da ove godine odmore provedemo u vlastitoj zemlji. Imamo kvalitetnih turističkih destinacija, ljepota od kojih zastaje dah, mnogo toga što smo trebali posjetiti i vidjeti, a još nismo. Vrijeme je da to učinimo

U maju i junu 1992. godine brigada kojom je komandirao Andrić protjerala je bošnjačko stanovništvo iz više od dvadeset sela u općini Vlasenica. U martu naredne godine pripadnici brigade kojom je Andrić komandirao spalili su selo Gobelje u istoj općini.

Odakle je on?”, pitaju ashabi, a Poslanik im odgovori: “Iz Karena.” “Je li te vidio?”, upitaše, a Poslanik kaže: “Očima nije.” Oni kažu: “Čudnovato, toliko te voli, a nijednom nije došao da te vidi”, a Poslanik im objasni: “Za to postoje dva razloga: prvi je njegov duhovni hal, duhovno stanje, a drugo, ima majku koja je slijepa, pa onda on po danu čuva tuđe deve i time hrani majku i sebe.” Tada Ebu Bekr Es-Siddik, r. t. a., upita: “Ya Resulallah, hoćemo li ga mi vidjeti?”, a Poslanik mu odgovori: “Ti nećeš, ali će ga vidjeti Omer i Alija. On je kosmat čovjek i na leđima i na dlanu ima jedan bijeli biljeg veličine dirhema, novčića. To nije lepra i nema veze s bolešću. Pa, kada ga prepoznate, onda mu prenesite selam od mene i recite da čini dovu za moj ummet”