fbpx

Post by STAV

„Ne samo da se usaglasilo da će budući autoputevi ili brze ceste od Sarajevo do Beograda ići na dva pravca, i preko Tuzle i preko Višegrada, nego je poslana i jasna poruka Miloradu Dodiku da mu na potezu Banja Luka – Beograd – Moskva ne cvjetaju ruže. Vidjelo se to i u njegovoj ošamućenoj i zbrkanoj izjavi povodom sastanka u Istanbulu u kojoj je pokušao oslikati da je Vučić maltene u Istanbul otišao u šoping na Kapali čaršiju. A nije! Čović i Ivanić također su pokušali umanjiti uspjeh ovog susreta objašnjavajući da Predsjedništvo BiH nije usaglasilo ništa u vezi s autoputem pa se pozivali na ranije Izetbegovićeveve izjave da se vanjska politika BiH vodi u Sarajevu“

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Bugarskoj živi 7,6 posto muslimanskog stanovništva (577.139 osoba). Najviše je Turaka, dok manji dio čine etnički Bugari i Romi. Većina ih živi u oblastima Razgrad, Trgovište, Šumen, Silistra i Krdžali, mada, prema nezvaničnim informacijama, u Bugarskoj danas živi više od milion muslimana

Cijenilo se da su Amerikanci uporni u zahtjevu da se Beograd odluči na kojoj je strani, da li će slijediti vanjsku politiku Rusije ili EU, u čije se članstvo želi uključiti. Faktički neće biti moguće da Srbija postane članica EU a da slijedi vanjsku politiku Rusije. Čak ni neutralnost Beograda između Zapada i Rusije za Srbiju nije izlaz, jer ne može biti neutralna ako želi biti članica EU

Suljagić funkcionira po principu “do podne Ilija, od podne Alija”, slojevita je to lična identitetarna zbrka u kojoj je, sudeći mu prema stavovima, ujutro Bosanac, u podne Bošnjak, polije podne priča da mu je obitelj srpskih korijena iz okolice Aranđelovca, uvečer je građanin svijeta, a dok spava, po prilici sanja da je Boško Buha. Slično je i s njegovim političkim procjenama, ujutro će SDA optuživati da su radikali i ratoborni nacionalisti, a poslije podne pozivati da pripreme narod za rat. Na Twitteru će napasti Erdoğana pa post brže-bolje obrisati kad se sjeti da radi na turskom univerzitetu (plaća je ipak bitnija od onoga šta misli). Ali, Suljagić je još i dobar naspram Sabine Ćudić, koja nikako da shvati da se može biti nacionalan i patriota ako si ljevičar.

Enver Žiga u svojim štalama, u selu Ratkovci u općini Visoko, ima 22 konja. Iako zbog njih ima samo troškove, uzgaja ih kako bi sačuvao pasminu konja, koji su kroz historiju bili najvjerniji prijatelji bosanskom čovjeku

Ohrabren dobrim kritikama, hoću novu knjigu da pišem! A zima bila ljuta, žestoka, iz kuće izlazi samo ko mora! Ma milina! Mislim, milina za pisanje! I, tako, nahajcam ti ja onu moju peć, pucketa u njoj suha cerovina, ispred mene pisaća mašina, papir, kahva, cigare, a prozor mi ovako... Eto, k'o tu gdje ti sad sjediš, samo malo ulijevo! I sve gledam kroz prozor kako sipa ona bjelina! I sva zgoda bi: niti me ko uznemirava, niti mi šta ječi i kmeči, ideju sjajnu imam, znam šta hoću, ali džabe ti sve – ni slova

Razgovor o Hočku i zvonu zabilježio sam ovako. Za nekoliko minuta trebao se oglasiti ezan. Utom su zatreštala zvona sa zvonika gradske crkve. Bilo je dvije ili tri minute do podne. “Zanimljivo, nikad ne zvone okruglo u dvan'est!?”, promrmlja Ibro. “Tačno. A znaš li što je to tako?”, drecnu se Ismet, kao da je jedva čekao to pitanje

Događaji su poznati. Po dogovoru velikih sila, austrougarska vojska ušla je u Bosnu i Hercegovinu. Na nekoliko mjesta bili su žestoki okršaji. Ipak, vojsku su samo nakratko zaustavljali. Tako i na Banjalučkom polju. Nakon bitke, krenulo je preuzimanje i čišćenje grada

“Bošnjaci ni u jednom ratu, ni kada su ratovali za druge ni kada su ratovali za sebe, nisu izgubili bitku, ali ih u miru gubimo jednu za drugom. Kao da smo navikli da nas drugi vode i ne možemo se pomiriti s tim da sad imamo priliku da sami sebe predstavljamo i vodimo u svakom smislu. Ne treba se uzdati u druge, već trebamo sami uzeti sudbinu u svoje ruke i konačno početi sami rješavati sva svoja ključna pitanja”