Kazazovština je naziv za retoričke figure kojima upotrebom suhoparnog akademskog žargona, zamjenama teza, uvredama i skandaloznim izvalama pokušavate umotati vlastito neznanje, a nerijetko i najobičnije stupidarije, predrasude i ideološku ostrašćenost te ih predstaviti kao legitiman stav ili kritiku.
Nekoliko godina poslije: ista meta, isto odstojanje. Umjetnička škola išla je na gađanje. Poučen iskustvom, ovaj put nisam potrčao da sve metke ispucam odmah. Strpljivo sam nišanio i nišanio sve dok nisam potegao obarač. Razočarenje broj 2. Definitivno sam promašio sve što se moglo promašiti. Kako to? Pa jesam li, fakat, toliki idiot
Jedne nedjelje, nakon opetovanog Vasićevog izljeva antikomunizma i antiislamizma, rekao sam mu da ću knjige ipak birati spram vlastitog ukusa, jer je, očito, njegova, Vasićeva, intelektualna oštrica, uslijed predanog čitanja ksenofobne i rasističke literature, ne samo otupjela nego i zahrđala; da s nedovršenim intelektualcima, sužene, jadne percepcije i uma nadojenog mržnjom, ne želim imati nikakvog posla i da se, ma koliko to Vasiću paralo srce, ne zovem Ilija, niti ću se ikada tako zvati
Sead Rekić u 3. korpus dolazi krajem 1994. godine, nakon što je godinu dana i šest mjeseci proveo u pritvoru i nakon što je od sarajevskog Vojnog suda oslobođen od teških optužbi da je kao KOS-ovac radio za neprijateljsku stranu. Bio je to vrlo obiman proces koji su montirali u sarajevskoj Službi državne bezbjednosti i temeljen na pravno neodrživoj i nelegalnoj izjavi koja je od Rekića iznuđena nakon najtežeg dvomjesečnog mučenja. O tome smo pisali u prošlim nastavcima ove napete ratne priče, a čini se da je 3. korpus napokon ispunio Rekićeva nadanja o tome kako bi se Armija RBiH trebala boriti protiv neprijatelja. Rekić je zadobiveno povjerenje u 3. korpusu posve opravdao i još jednom u borbi demonstrirao koliko su duboke i nepravedne bile obmane o njegovoj ratnoj ulozi
Slijedi akcija Južna Koreja. Sreća nema maratona, ali nam se ne piše dobro ni na snijegu. Da ne zaboravimo, u velikom dijelu disciplina učešće takmičara iz jedne države ograničeno je na četiri, ali opet nije dovoljno našim za plasman vrijedan pažnje. Dovoljno smo loši, a nimalo egzotični, pa na Olimpijskim igrama veću pažnju privlače zalutali skijaši iz Kuvajta ili Nigerije.
Ovakva instrumentalizacija nacionalnih udruženja i njihova upotreba kao pričuvnih položaja politički ambicioznih pojedinaca na kojima će uzimati predah između dvaju mandata ne samo što je groteskna zloupotreba zajedničkog narodnog dobra nego i krajnje štetna kompromitacija ovih organizacija.
Nedostatak željeznice u Novom Pazaru i općinama u okruženju utjecao je na ekonomski razvoj ovog kraja te kasnije na ovom području nastale migracije i negativne društvene procese. U ovom dijelu Sandžaka nikada nije bilo ozbiljnijeg privrednog razvoja jer nije bilo komunikacija, prije svega kvalitetne putne mreže i željeznice
Pored toga što redovno Armiji RBiH, bošnjačkoj politici pa i samom bošnjačkom narodu pokušava nalijepiti etiketu terorizma i “džihadizma”, Šušnjar, iritiran gostovanjem Bakira Izetbegovića u emisiji Nedjeljom u dva na HRT-u, odlučio je tome dodati i optužbu za fašizam.
Više nego zanimljivo jest da oni koji s bošnjačke strane trenutno promoviraju građanski koncept uređenja su na drugoj strani političkog spektra od SDA koja nije promotor i inicijator takvih rješenja. Štaviše, takve stranke i političari nalaze se na onome što nazivamo ljevicom, iako po retorici kojom se služe vrlo je upitno svrstavanje u taj dio političke scene. No, osim što „naša“ tzv. ljevica promovira građanski koncept u kontinuitetu je optuživala SDA da je radikalna, islamistička, etnonacionalistička i klerikalna stranka, a nije bila rijetkost da se od njih bez ikakvih valjanih argumenata sugerira da SDA i Bakir Izetbegović žele „findžan državicu“, „islamističku državicu“, „muslimaniju“ i slično
Nedžad Latić bilo kakvu relevantnost u javnosti duguje isključivo umjetno nametnutoj percepciji nekadašnje navodne bliskosti s Alijom Izetbegovićem, a danas ga optužuje da je bio UDBAŠ
