fbpx

Post by STAV

Komisija Vlade USK utvrdila je da je došlo do izmjena kada je riječ o osnivaču “spornog” obrazovnog subjekta u Bihaću. Prva izmjena urađena je u aprilu 2016. godine, kada se kao osnivač navodi pet fizičkih lica. U novembru iste godine, prema rješenju suda u Sarajevu, naveden je novi osnivač – firma sa sjedištem u SAD. Rješenjem se iz naziva subjekta u potpunosti izbacuje dio na turskom jeziku i upisuje novi naziv – “Bosna Sema” obrazovne institucije

Radončićeva specifična politička, ali i lična konspirativna kultura nikada nije prihvatila da je izborni rezultat, kao izraz narodne volje, jedini mogući legitiman način dolaska ili ostanka na vlasti, već ga je redovno stavljala u drugi plan naspram koketiranja s vanjskim centrima moći.

Koji je sad pravopis validan: stari ili novi Halilovićev pravopis? Kako ćemo to znati i ko o tome odlučuje? Sam Halilović ili neko drugi? Šta će se sad učiti u školi? Osim toga: Da li je neko ovlastio Halilovića da upravo on piše novi pravopis i šta ako neko drugi, neko od njegovih kolegica ili kolega, ili možda neko iz drugog kantona, napiše knjigu i nazove je Pravopis bosanskog jezika, a da se pri tome taj pravopis razlikuje od Halilovićevog? Koji onda pravopis gdje i od kada važi

Svi koji su poznavali ministra Ljubijankića sjećaju ga se kao vrijednog i poštenog čovjeka, izvanrednog liječnika specijaliste, velikog humaniste i patriote, vrsnog muzičara i kompozitora. Bio je uspješan političar i diplomata, jedan od najuglednijih političara iz Bosanske krajine nakon raspada SFR Jugoslavije. Ispisao je zlatne stranice bosanskohercegovačke diplomacije u najtežim vremenima za Bosnu i Hercegovinu. Bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, nakon vijesti o pogibiji dr. Ljubijankića, između ostalog, rekla je: “Smrt Irfana Ljubijankića više je od tragedije”

U prostorijama “Göteborgs Litteraturhus” održana je, u organizaciji Saveza logoraša BiH u Švedskoj, promocija knjige Zločin s predumišljajem – 197 dana u logorima Omarska i Manjača autora Nijaza Mujkanovića. Autor u knjizi, u četiri poglavlja, hronološki opisuje događaje na području Kozarca, od srpskog preuzimanja vlasti u Prijedoru 30. aprila 1992. do dana kada je pušten iz zatočeništva logora Manjače, te prvih dana izbjeglištva. Detaljno u prvom poglavlju opisuje period od preuzimanja vlasti u Prijedoru do napada srpskih snaga na Kozarac 24. maja 1992. Drugo i treće poglavlje odnose se na dane zatočeništva u logoru Omarska, koji napušta kao posljednji zatočenik, te zatočeništva na Manjači. Fokus je u posljednjem poglavlju na periodu u izbjeglištvu, nakon što je, poslije 197 dana, preživio torture obaju logora

Kahve ili kahvečajnice glavni su ugostiteljski objekti u kojima se ljudi u Novom Pazaru sastaju, druže, razmjenjuju informacije i sklapaju prijateljstva i poslove. Kroz historiju su kahvečajnice zamjenjivale i ulogu nekih institucija u kojima su se donosile važne političke odluke. U njima se uvijek sve čuje i sazna, i danas, čak prije nego što se nešto pojavi na internetu

Režija: Elmir Jukić, produkcija: FIST, scenarij: Feđa Isović, uloge: Emir Hadžihafizbegović, Tarik Filipović, Bojan Perić, Milena Vasić, Darko Tomović, Marko Cindrić, Ilir Tafa, Marija Pikić, Igor Skvarica, Emir Zumbul Kapetanović, Adnan Omerović, Rijad Gvozden, Dino Sarija..., žanr: komedija

Lasić s jedne strane zagovara umivenu, ali ipak i dalje anticivilizacijsku ideju Herceg-Bosnu, dok s druge drži lekcije bošnjačkim političkim predstavnicima optužujući ih za “turčenje”

Trenutno pratimo dešavanja u procesu protiv generala Sakiba Mahmuljina, gdje opet svjedočimo sramnom prizoru da pojedini svjedoci tužilaštva, poput generala Fadila Hasanagića, bivšeg komandanta 35. divizije 3. korpusa ARBiH, pokušavaju odgovornost prebaciti na svog nadređenog Sakiba Mahmuljina, što je bilo upadljivo još tokom sudskog procesa protiv rahmetli generala Rasima Delića. Uz to, Hasanagić je jedno tvrdio za vrijeme haškog suđenja, a sada posve nedosljedno tvrdi drugo

Nije li Misimović ovim potezom bacio sjenu na sve što je Željezničar napravio u godinama kada je Osim bio ključni čovjek kluba? A nije malo toga napravljeno, toliko da sadašnji Misimovićevi izabranici ne mogu ostvariti ni 10 posto toga. Uzalud mijenjanje trenera, promenada igrača, izmišljanje sportskih direktora, ne ide pa ne ide. Ma koliko akcija za gradnju tribina napravili, naliveni beton nikada nije bio mjera kvaliteta rada jednog sportskog kolektiva.