Odličan primjer takvog istančanog ukusa ili, bolje rečeno, ideološki obojene selektivnosti u izvještavanju jeste tretman koji u medijima ima izvjesna Partija rada i sadržaji koje ovaj pokret, stranka ili grupacija pušta u javnost.
Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, sedmog juna širom Bosne i Hercegovine.
Ovakva hronologija događaja i navedene činjenice nisu spriječile ovdašnji, prije svega ljevičarski komentarijat da skviči i zapomaže kako je niko drugi nego Bakir Izetbegović lično “otjerao” Dežulovića iz Oslobođenja, a sve za hatar Erdoğanu, mada je svakome jasno da niti Izetbegović niti Erdoğan nemaju bilo kakav utjecaj na uređivačku politiku Oslobođenja.
: Do unazad koju godinu, teravija je, bez premca, bila najposjećeniji namaz. Danas to, barem u mom džematu, i nije slučaj. Više ljudi dođe, recimo, na podne. Međutim, generalno gledano, teravija jeste najposjećenija. Mnogo je onih koji poste i skoro da ne svraćaju ni na jedan vakat, ali su na teraviji redovni, iako je ovaj namaz sunnet – ko ga klanja, ima nagradu, a ko ga izostavi, nema grijeha. E, sad, ako ćemo do kraja iskreno, ni Bajram nije u rangu stroge obaveze – farza, ali se kod mnogih Bošnjaka smatra crvenom linijom ispod koje se ne smije
Ovdje izneseni brojevi pomažu da barem donekle razbijemo nekoliko uvriježenih mitova koji već desetljećima egzistiraju kao nepobitne istine u različitim interpretativnim sarajevskim zajednicama, uključujući stranke, medije, određene sarajevske kvartove, kafane, grupe na Facebooku i slično. Jedan od njih jeste da je Sarajevo uglavnom odbranila sarajevska raja. Drugi je da se sarajevska raja bila sakrila u podrume, pres-centre i pod radnu obavezu, pustivši došljake i izbjeglice da ih brane. Treći mit kaže da su Sandžaklije apstinirale od sudjelovanja u odbrani od agresije, da su sve zakuhale pa pobjegle, a četvrti da su Sandžaklije činile većinu u sarajevskim jedinicama Armije RBiH. Po još jednom mitu, Armija RBiH bila je izrazito multietnička
Izjave Denisa Bećirovića poprilično su osvježavajuće za SDP-ove kandidate, koji, uz svojevremeni izuzetak Željka Komšića, redovno više vole pričati o jugonostalgiji ili budućnosti u “regionu” nego o suverenosti i odbrani Bosne i Hercegovine. No, da je Bećirovićev slučaj ili rijetki izuzetak ili predizborni trik, potrudio se pokazati njegov predsjednik Nermin Nikšić
Međunarodni festival gitare praćen je koncertnom sezonom Muzičke akademije u Sarajevu, uslijedile su 24. Sarajevske večeri muzike (SVEM). Između, opet, koncerti na sve strane, gostovanja, razmjene studenata; što sve ne, potom promocije novih izdanja, i kompaktnih ploča i knjiga
Jednostavno, neka se niko ne pravi lud, svira se tu svima i svašta. To je takva liga, ne kažu mnogi uzalud da je teža od Premijer lige BiH. I neka se ne pravi niko budala, znalo se na više utakmica unaprijed ko će pobijediti, a ne baš uvijek da je Sloga u glavnoj ulozi. Čaršija priča da se zna “ulaziti” i u protivničke igrače. Dokaza nema, ali dima ima. Pa ko hoće da vjeruje u onu o dimu i vatri, na volju mu.
“Bošnjaci Hercegovine više od jednog stoljeća susreću se s vrlo teškim izazovima kriza, ratova, migracija, iseljavanja, siromašenja, pustošenja, što sve zajedno utječe na našu brojnost, bitisanje i utjecaj koji možemo ostvarivati u javnom i društvenom životu. Stoga bi jedna i jedina politika koja bi se trebala ostvarivati među našim političkim i javnim ličnostima bila politika saradnje, uvezivanja, okupljanja i čuvanja zajedništva oko onoga oko čega se ne može niko razilaziti, a to je opstanak i dostojanstveniji život u svim segmentima”
Sada, kada je autor najnovijeg pravopisa bosanskog jezika napisao pravopis zajedničkog jezika pa potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku, očekuje se od kolega iz Srbije i Hrvatske da naprave sve isto – prvo treba izdati Hrvatski pravopis u kojem ćete svi vi slobodno moći pronaći i ono svoje i ono tuđe, a onda isti takav i Srpski pravopis. Šalim se? Ma, nikako. Ali, čemu bi onda postojala tri ista “različita” pravopisa. Da, ne trebaju nam tri ista pa će dovoljan biti samo jedan (ili, dovoljan će biti samo jedan propali pokušaj, da se preciznije izrazimo – vidite da se ne šalim). Ionako će ona druga dva (odnosno, tri) zadržati samo ono svoje, kako im i dolikuje
