Kombinacija rigidnog komunizma, velikosrpskih mitoloških predrasuda, dubokih kompleksa niže vrijednosti i samomržnje kao rezultat ima toksični koktel srbokomunizma, pa istovremeno nailazimo na vulgarizaciju, demonizaciju i karikaturalizaciju bošnjačke historije a bošnjački velikani, ali i Bošnjaci uopće, istovremeno bivaju označeni i kao mučke izdajice ali i kao komični besmisleni marginalci
Ali nije samo problematizacija Komšića ono što je silno uvrijedilo Jergovićevu dojučerašnju odanu publiku. Daleko veća, gotovo smrtna uvreda jeste to što je Jergović, pišući iz standardne perspektive hrvatskog supremaciste, razloge za fenomen Komšića i “obespravljivanja Hrvata” našao ne u okviru postojanja istinski građanskog i anacionalnog glasačkog bloka, nego u općoj zavjeri neoosmanskog zulumćarskog bošnjačkog nacionalizma, koji još, užasa li, gaji i proturske simpatije.
Načela jednakosti, koja je proklamirao ZAVNOBiH na svojim zasjedanjima, uvijek trebaju biti glavni principi naše države Bosne i Hercegovine. Nažalost, neki u svojim glavama ne mogu odvojiti antifašizam i borbu protiv okupatora od Partije i njenih ideoloških komunističkih načela. Principi ZAVNOBiH-a, kada je riječ o Bošnjacima, bili su izdani upravo od takvih već 1946. godine. Sada bi ideološki sljedbenici Komunističke partije željeli da mi o tome ne govorimo
“Načela jednakosti, koja je proklamirao ZAVNOBiH na svojim zasjedanjima, uvijek trebaju biti glavni principi naše države Bosne i Hercegovine. Nažalost, neki u svojim glavama ne mogu odvojiti antifašizam i borbu protiv okupatora od Partije i njenih ideoloških komunističkih načela. Principi ZAVNOBiH-a, kada je riječ o Bošnjacima, bili su izdani upravo od takvih već 1946. godine. Sada bi ideološki sljedbenici Komunističke partije željeli da mi o tome ne govorimo”
. I ovaj su put pronađeni oni među Bošnjacima koji su, zbog vlastite sujete, nakaradne ideologije, gluposti, vlastohleplja ili tek poslovične političke nepismenosti, pristali biti korisni idioti antibošnjačkih i antidržavnih projekata pripremljenih u političkim kuhinjama neprijatelja bošnjačkog naroda i države Bosne i Hercegovine
Scene ubijanja i zakopavanja ponukale su ministricu Regev da film okarakterizira kao antiizraelski, te tako i odlučno odbije “poziv” režisera Maoza da se progovori o represivnoj politici negiranja koju zagovara Benjamin Netanyahu. Jer, upravo otuđeni granični prijelaz “Foxtrot” jeste alegorija za apatično i tjeskobno društvo u kojem je, zbog vještački kreirane nacionalne i religijske mržnje te odricanja od vlastitog života zarad političkih ideja, užas jedini mogući ishod
Upitan o slučaju “Dobrovoljačka”, Divjak odbija da ga se naziva učesnikom, mada to svakako jeste bio, nego tvrdi da je bio samo “svjedok”. Najgore od svega je to što Divjak i sam događaj, ali i branioce grada, dezavuira pričajući da postoje neke strane s više istina, govoreći “eto neka bude priča branioci”, “eto neka bude priča agresija” i tvrdeći da se u Dobrovoljačkoj desio zločin.
Dakle, emigrantsku nostalgiju zamijenit će isfrustriranom mrzovoljom i prebijati je preko leđa današnjih Sarajlija, a to je najmanje u duhu onog imaginarnog grada u kojeg se kune Jergović. Pod etiketom najprevođenijeg hrvatskog pisca predočavati izopačenu sliku Sarajeva i prodavati je kao vjerodostojnu u oblandi vrhunske literature – naprosto nije fer.
Dodatnu zabrinutost daje i izjava hrvatske predsjednice Grabar-Kitarović, koja je rekla da je susret s Brnabić bio izvrstan jer je njoj izuzetno stalo do budućnosti srpsko-hrvatskih odnosa. Nada se da će nastaviti u tom smjeru kako bi rješavali goruća pitanja na jugoistoku Evrope. Smrad protofašističkog Cvetković-Maček sporazuma sve je intenzivniji. Jasno je da se sintagma Jugoistočna Evropa odnosi samo i isključivo na BiH, jer nigdje drugdje te dvije isfrustrirane državice, Srbija i Hrvatska, nemaju nikakav utjecaj
Jergović, vidjet ćemo, voli muslimane. One s malim “m”, a velikim “H”. Jer kako drukčije nego kao ljubav protumačiti njegovo višegodišnje pasionirano biskanje bosanskohercegovačke književne i likovne scene u potrazi za muslimanima koji su makar malo bili ili mogli biti Hrvatima i žal za onima koji su se iz hrvatstva oturili
