fbpx

Post by STAV

Upravo tada jednom amidži iz prvog safa naprasno zvoni mobitel, melodija je izvorna, s podrinjskih teferiča: “Bit ću šofer i na onom svijetu / Da prevozim žene po Džennetu / Ja ne mogu živjeti bez volana / Šoferska mi sudba zapisana.” Amidža usplahireno vadi mobitel, skakuće mu u rukama i nikako da ga isključi, džemat je u rasulu, djeca padaju od smijeha, samo efendija ide uz struju i ne prekida namaz. Amidža, sav u goloj vodi, konačno ukida poziv, a džemat dolazi do daha

Vrijeme je, s druge strane, učinilo svoje. Stanovnici Mostara, bez obzira na političke sklonosti, sve su manje raspoloženi za konfrontacije, svjesni da one pogoduju isključivo političkim oligarhijama, protagonistima koji ni duševno ni džepno ne osjećaju posljedice ekonomske stagnacije u svim njenim manifestacijama. Brojna zbivanja u posljednje vrijeme, na planu kulture i sporta primjerice, potvrđuju da se građani orijentiraju prema stvarnosti i okreću životu, a ne sanjarenjima

Najveći dio pres-konferencije “privedenog” košarkaša Enesa Kantera korišten je za anti-Erdoğan i antitursku propagandu FETÖ tipa, s refrenom o “lažnom puču” u Turskoj. To nije slučajno. Kako je počelo suđenje pučistima, podgrijava se ta teorija zavjere i s FETÖ tačke gledišta nije loše, dapače, odlično je da je jedno “popularno lice” propagira

Ivana je kao desetogodišnjakinja s porodicom izbjegla u Austriju. Ljubav prema rodnom kraju motivirala ju je da prošle godine u Derventi osnuje firmu “Bosna raste organski / Bosnia Grows Organic”, specijaliziranu za organsku proizvodnju ljekovitog i začinskog bilja

Ondje gdje su besmislom rata i neviđenim sljepilom uma ostavljane kosti rasute po šumama, jezerima i rijekama, ondje gdje se često sanja najveći i posljednji san – san o pronalasku kostiju najmilijih, san o odlasku na mezar ili grob kraj kojeg će se moći nešto proučiti ili samo odšutjeti... – ondje gdje mrtvi još nisu pokopani, ili su pokopani samo dijelovi skeleta, pokoja pronađena kost ili koščica, ondje gdje mrtvi nemaju još ni jedan mezar, dogodi se, eto, da poneko ima i dva

Šta je tačka zaokreta u odnosima toliko zatrovanim Obaminom štetočinskom politikom prema regiji generalno, a posebno prema Turskoj, da je bilo kakav dijalog postao skoro nemoguć? Nije li (ponovno) uspostavljanje dijaloga u tom slučaju, zapravo, tačka zaokreta

Slučaj je još jednom iznova problematizirao pitanje stvarne ravnopravnosti manjinskih naroda i vjerskih zajednica unutar Srbije. Kako to da Vučiću nisu mrski arapski novci za projekt “Beograd na vodi”, ali su mu mrske potrebe muslimana za mesdžidima i muslimanskim mezarjem. Naravno, ovdje se otvara i pitanje Islamske zajednice koja je podijeljena uz svesrdnu podršku države i koja opstaje, čini se, uz taktičku igru vlasti i podršci čas jednoj, čas drugoj islamskoj zajednici, održavajući tako podijeljenost vjernika na terenu