Na željeznicama u Bosni i Hercegovini rijetkost je vidjeti ženu u ulozi otpravnice vozova. Ovo radno mjesto, koje iziskuje veliku koncentraciju, odgovornost i snalažljivost, nekada je bilo rezervirano samo za muškarce. Za željezničku stanicu Čelebići specifično je to da su tu, od ukupno osam u Federaciji, uposlene čak tri otpravnice vozova. Jedna je od njih i Konjičanka Edina Dina Hondo (46), supruga i majka dvoje djece
Novija historija u Bošnjaka prepuna je tragičnih ličnosti čija bi sudbina trebala rasvijetliti karakter dešavanja i okolnosti u kojima smo se periodično teško snalazili. Pri tom se i danas, svako malo, Bošnjacima kao pečat krivnje pod nos gurka ova ili ona ideološka lutalica, intelektualac u usponu ili, pak, od naroda izabrani nesretnik kojem se o pleća tovarilo previše bremena u teška vremena. Iz današnje perspektive, sudeći po već pomalo napornim nametanjem tema o jednim te istim historijskim ličnostima, moglo bi se reći kako Bošnjacima, nažalost, historija počinje tamo negdje 1945. godine. Uglavnom, nije nam baš bolja strana
Sve izgleda kao dobro koordinirana akcija. Dok Dodik na čestim konferencijama za medije, koje slijede nakon čestih beogradskih susreta s Vučićem, izgovara najteže kvalifikacije, u smislu da BiH ne može opstati, Vučić je uvijek pored njega, i to zadovoljno i nijemo promatra. Ili, dok Vučićeva propagandna mašinerija sastavljena od dnevnih listova, televizija, novinara i analitičara čereče Izetbegovića i Bošnjake, dotle Vučić pokušava izigravati faktora mira i stabilnosti u regiji. Zatim Denis Zvizdić šalje adekvatan i primjeren odgovor
Otkriće Göbekli Tepa, mjesta koje je UNESCO uvrstio na privremenu Listu svjetske kulturne baštine, dovelo je u pitanje dosadašnja saznanja o prahistorijskim vremenima. Kada je 1994. godine Nijemac Klaus Schmidt u Turskoj otkrio ovo drevno svetište, barem dvostruko starije od bilo čega sličnog na svijetu, čak 7.000 godina starije od Stonehengea ili 5.500 od prvih gradova u Mezopotamiji, svi su bili u šoku. Kompleksne isklesane obredne stijene sa slikama životinja potječu iz 9000. godine pr. n. e., dakle iz vremena prije nego što su ljudi počeli obrađivati zemlju. Do otkrića je smatrano kako su samo naprednije civilizacije gradile takva monumentalna svetišta, odnosno kako su se pojavila tek s pojavom agrikulture
Tekst nije motiviran željom da se ondašnja vlast i ideologija anatemiziraju i ne treba ga stavljati u okvire čestih desničarsko-ljevičarskih idealizacija i razmirica, iako je jasno vidljiva bezosjećajnost koju je tadašnja vlast manifestirala, pogotovo kad se u obzir uzme protjerivanje žena i nejači u Srbac. Prije svega, tekst je napisan sa željom da se iskustvo jedne porodice i jednog njezinog člana (Sejde Bajrektarevića), koji je jedna od žrtava, ali činjenično i moj direktan predak (did), objasni i pokuša razumjeti
Da je CHP-ovska politika slična igranju fudbala na male goliće (namjerni pleonazam) na terenu ograničenog suvereniteta i tutorskog sistema, u kojem se osjeća zaštićenim, jasno je svakom ko je ispratio bar jednu predizbornu kampanju, a možda je dovoljno i samo odgledati jednu sjednicu Parlamenta Turske
Iako ovaj zanat polahko izumire, ljudima još treba potkovica za konja, držalica, motika, grablje, plug i sjekira, treba još ponekom potkovati konja... Danima sam znao potkivati, nekad konje i volove, ali tog je posla sve manje, ističe Mujo Cvrk
Stručnjak za sigurnost interneta i istraživač finske antivirusne kompanije “F-Secure” Mikko Hyppönen u svom obraćanju prije nekoliko godina na konferenciji u Bruxellesu istakao je da putem pametnih telefona i pametnih TV uređaja neko prati sve što radimo, pa čak i pričamo. Hyppönen pametne televizore navodi kao novu opasnost za sigurnost
Potpisivanjem protokola o bratimljenju škola, broj bratskih škola porastao je s 88 na 141, a, s povećanjem broja škola koje budu uvodile turski jezik, ovaj će broj još više rasti
Adil Abdulah došao je sa svojom porodicom prije dvije godine u Bosnu i Hercegovinu, spašavajući se od ISIL-ovih ubica. Prethodno su nekoliko godina proveli u središtu sirijskih sukoba, a potom šest mjeseci u izbjegličkom kampu u Turskoj. Šta su preživjeli i s kojim se problemima danas suočavaju, pričali su za Stav Adil, nekadašnji pripadnik Armije RBiH, i njegova porodica
