fbpx

Neke sefardske porodice nisu se zaustavile u Halepu, Damasku ili Bagdadu. Najpoznatiji, Sasón ili Sassoon, već arabizirani, nastavili su svoj put u 19. stoljeću do Bombaja i Šangaja, gdje ih je opijum učinio jednim od najbogatijih Azijata.

Razlozi novim vjetrovima mnogostruki su; neprihvatljiva sporost u implementaciji civilizacijskih normi i ponašanja dijela bosanskohercegovačke vlasti, dominantno predstavnika entiteta RS; nemogućnost prevazilaženja posljedica rata putem demokratske transformacije države i društva; sporost u integriranju BiH u evroatlantske tokove itd. No možda najznačajniji razlog leži u ponovnoj američkoj zainteresiranosti i aktivnosti na pronalaženju rješenja koje će voditi BiH ka sigurnijoj i prosperitetnijoj budućnosti

Prvo što su mi Haris i Zdravko Čolić rekli kada sam izašao iz Sarajeva bilo je: “Nemoj da bi ti sebe nešto ozbiljno shvatao.” Mi smo tako rasli, da se uspjesi što skromnije doživljavaju, a i danas je tako. S ove distance, mislim da je to bio historijski nastup jer se prvi put zavihorila zastava BiH s ljiljanima. Kasnije je rađeno neko istraživanje koje je pokazalo da se ljudi u New Yorku sjećaju gdje su bili 11. septembra, a Sarajlije gdje su bile kada je održan taj “Eurosong”. Ljudi su punili akumulatore, dovijali se na lude načine da sve to vide i to im je ostalo u sjećanju jer im je bilo zaista stalo do prvog predstavljanja BiH. Fazla je tu potpuno irelevantan, samo sretnik u spletu sretnih okolnosti

Francuska, Danska, Austrija, Belgija, Njemačka i Holandija samo su neke od zemalja gdje je nošenje nikaba skroz ili djelimično zabranjeno. U mnogim je nošenje nikaba i novčano kažnjivo. Razlog zabrane često se argumentira i kroz čuvanje sigurnosti, te se samim tim nikab dovodi u poziciju kao da predstavlja opasnost. Ako je već poznato da je nikab u zapadnim zemljama nešto što je “opasno”, zašto je baš on izabran u reklami “Nikea” da predstavlja islam, odnosno muslimanku? I zašto baš nikab prelazi u dugine boje? Svjesno ili nesvjesno, očito je da se radi o nekoj drugoj poruci, a ne o promoviranju sporta i zajedništva u različitosti

Nezir Pivić rođen je 4. jula 1983. godine u Zenici. Srednju školu završio je u Zenici. Diplomirao je 2006. godine na Fakultetu kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Tokom studija pokazao je izvrsno znanje u savladavanju naučno-nastavnog procesa i time stekao status povlaštenog studenta kojim se omogućava prijevremeno završavanje studija. Od 2007. godine zaposlen je kao asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici na Katedri za krivično pravo, gdje je magistrirao (2009) i doktorirao (2012). S 26 godina je magistrirao, a s 29 godina doktorirao i time postao jedan od najmlađih doktora pravnih nauka u BiH. U skladu s njegovim naučnim napretkom, napredovao je i u profesionalnom smislu od zvanja asistenta u višeg asistenta, docenta i potom vanrednog profesora, za kojeg je izabran u novembru 2017. godine

Derviški red nakšibendija, koji je najzastupljeniji na ovim prostorima, na Dan ašure divno objedinjava sjećanje na Nuha, a. s, i potop (tufan) koji je zadesio njegov narod i kao sjećanje na pogibiju hazreti Husejna na Kerbeli, bez isključivosti jednog od njih, kao što je obično slučaj kod muslimana različite orijentacije, od oficijelne uleme do duhovnih autoriteta, jer upravo je simbol Ašure zajedništvo i jedinstvo različitosti. Program u tekijama sastoji se od izvlačenje dubokih poruka iz historijskih kazivanja o Nuhu, a. s., i mnogim poslanicima čiji je život obilježio upravo taj Dan ašure, koji se još naziva i Idul-Enbija (Bajram Vjerovjesnika), zatim sjećanje na mučeničku pogibiju hazreti Husejna na Kerbeli s oko 72 člana njegove porodice koji su pali u vječni Okean Pravde radije nego bi dali svoju ruku, odnosno prisegu nepravednom vladaru i nasilniku Jezidu

Kad su je izvadili, Đorđe kaže da je njegov ujak pobjegao misleći da to nije ljudsko biće. Hadžera je bila bez kose i kože na licu, imala je svega dvadesetak kilograma. Đorđe je pokrio njene oči i lice i odveo je kući, gdje su je njegovali mjesecima dok se nije oporavila. Od njega je prebačena na neka druga mjesta, ali je on više nije vidio”, priča nam Pervan svjedočenje Đorđa Hromovića. Hadžeru je Agresija na BiH 1992. godine dočekala u selu Lastve kod Trebinja. Na vrata joj je ponovo došao zločinac i protjerao je. Svoje posljednje dane provela je u Danskoj kod sestre. Umrla je 2014. godine i sahranjena je u Trebinju