“Ovo je prvi biografski film urađen na ovaj način. Iako se u filmu spominju i Ibrišimovićevo slikarstvo i kiparstvo, ipak smo odlučili da fokus stavimo na njegovo književno djelo. Željeli smo da film bude što vjerodostojniji, pa smo uključili ljude koje je Ibrišimović tokom života veoma volio i s njima se družio. Smatrali smo da nam takvi ljudi mogu iz prve ruke govoriti o njemu i kao o čovjeku i kao o umjetniku”, kazala je scenaristica Alema Kazazić
Osim Kasumovića, koji je predložen za “Grb Zenice”, za priznanje “Nagrada Zenice” predloženi su Maja Hadžiselimović, Ivan Petrović i Ansambl “Bosnia folk”, ali očito je da će ostati bez priznanja. Prvi put od 1996. godine, od kada se dodjeljuju ova priznanja za 20. mart, Dan Zenice, vjerovatno neće biti dodijeljena.
Alija Izetbegović i 80 godina “Mladih muslimana”
Ma kako neko na to gledao, najvažniji razlog opstanka Bosne i Hercegovine u njenim granicama bila je Armija RBiH. Bosna i Hercegovina država je s rokom trajanja ako ne postoje jake autentične i autohtone oružane snage patriota koje mogu garantirati njenu cjelovitost i suverenitet
“Predlažem da se pokrene inicijativa da se bošnjačkoj djeci u Srebrenici, i svim ostalim mjestima, omogući izučavanje njihovog maternjeg jezika – bosanskog jezika, da se onemogući sistemska diskriminacija Bošnjaka u Republici Srpskoj. 'Spomenik miru' treba da gradimo onda kada budemo svi ravnopravni ovdje”, kategoričan je Zulfo Salihović
S nekih od mektepskih punktova svojevremeno je trebao autobus da ih poveze do osnovne škole, a danas se djeca ondje mogu nabrojati na prste jedne ruke. Imam nekoliko mekteba koje pohađa svega po jedno dijete. Oni će se ugasiti ili ove ili, u najboljoj varijanti, iduće godine, jer će i to jedno dijete babo odvesti u Njemačku ili u Mostar
Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije
Na prilazu Kladnju, taj četvrti, neplanirani suputnik, sasvim nenadano, ničim ni pozvan ni izazvan, počinje citirati i, usput, afirmirati promišljanja stanovitog “teologa” Huseina Imrana i meni donekle znanog zbog dedžalovskih opservacija o karakteru rata u Bosni i Hercegovini i negiranju genocida u Srebrenici, koji je – kako to propagira ovaj šejtan-hodža, naročito u Beogradu i Banjoj Luci, gdje je, nije teško zaključiti zašto, rado viđen gost – tek malčice teži ratni zločin i ništa više od toga
Gutenberg je učinio svako slovo ponaosob pokretnim. I to je bio početak Gutenbergove galaksije. Danas možda nismo ni svjesni koliko smo duboko u novoj galaksiji, u novom preobraženju knjige (prije digitalnih čuda nagoviještena je McLuhanovim istraživanjima). Naravno, u svakoj od tih promjena postoji konstanta. To su prije svega Onaj Koji Piše i Onaj Koji Čita, odnosno razgovara i ponekad odgovara
Antifašistički pokret iz Drugog svjetskog rata u sarajevskim ulicama zastupljen je sa 79 osoba, od čega je 27 narodnih heroja. Ekvivalent ovom zvanju bilo je za borce tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu priznanje “Zlatni ljiljan”. Po njegovim nosiocima imena ulica dobilo je više od pedeset osoba. Borci i antifašisti iz posljednjih dvaju ratova gotovo su podjednako zastupljeni u imenima sarajevskih ulica
