Poseban problem je, smatra Tanasić, to što roditelji bošnjačke djece neće ubuduće biti anketirani da li žele da njihovo dijete nastavu pohađa na srpskom ili bosanskom. A, po njegovom mišljenju, to zadire u pitanje osnovnih ljudskih prava.
Gdje god pogled seže i noga kroči, nešto se gradi, doduše, isključivo stambena naselja, zgusnuta, stiješnjena, bez ikakve, pa makar i minijaturne zelene površine, a nerijetko i bez parkirališta za vozila budućih stanara. Naizgled i za neupućene, u svemu tome logike nema, jer ljudi iz ovog grada odlaze li – odlaze, a Tuzla, opet, gradi li se – gradi. Ipak, ima. Promućurni “neimari” promišljaju ovako: što više ljudi odlazi, jača je i dijaspora, a samim tim je i mnogo više potencijalnih kupaca stanova koji, penzionirani i pritiješnjeni nostalgijom za rodnom grudom, silno žele ovozemaljsko bitisanje okončati u voljenoj zemljici Bosni
I svete priče obiluju ljudskim neznanjem. Naprimjer, poznata o anđelu koji pomaže zlotvoru, oholom i osionom, unesrećuje one koji to nisu zaslužili, čak i djecu, sve čini naopako i okrutno, dok se ne rasvijetli vidovitost njegovih postupaka
Ne treba čuditi da je zločin nad muslimanima Novog Zelanda, koji nemaju nikakve veze s Bosnom i Bošnjacima, izvršen uz četničke pjesme. Ono što je uz takve pjesme počinjeno u Prijedoru, Zvorniku, Višegradu, Foči, Srebrenici, Sarajevu... – ostalo je u najvećoj mjeri nekažnjeno. Jesu osuđeni pojedinci, pokoji izvršilac i naredbodavac, ali nisu kažnjeni sistem, ideologija i aparat koji je sve to osmislio i iza toga stajao. Na djelu je planetarna nepravda koja samo može proizvesti planetarno zlo
Baš kako u prirodi intenzivan smrad upozorava čovjeka da se u blizini nalazi nešto što nije samo neugodno oku, uhu i nosu nego i potencijalno opasno za zdravlje, tako i Isovićevi tekstovi signaliziraju da mračne totalitarne ideje još nisu sasvim krepale, da i dalje bazde i truju određen broj nesretnih umova.
Ono što je očito nakon ovog vikenda jeste da protesti prelaze u drugu, može se reći, radikalniju fazu. Razloga za to je nekoliko, no, čini se, jedan od ključnih jeste potpuna ignorancija režima na općenarodni bunt u preko 100 gradova u Srbiji.
Goethe je Divan podijelio u dvanaest knjiga: Zulejha, Hafiz, Knjiga Timur, Knjiga raja... “U ritmu i slikovnom jeziku Divana uvijek je prisutno ono beskrajno, prostranstvo dalekog istoka i bezvremenost sopstvenih uviđanja. Ova staračka lirika toliko je prevazilazila umjetničko shvatanje vijeka da je njena ljepota shvaćena tek stotinjak godina kasnije”, ističe Martini. I zaista, Nijemci su Goetheov Divan “otkrili” tek početkom 20. stoljeća.
Kemal Purišić, potpredsjednik Bošnjačke stranke i BNV-a u Crnoj Gori i ministar za rad i socijalno staranje u Vladi Crne Gore, govori za Stav
Krstaški ratovi predstavljaju jedan od najvećih ideoloških sukoba u povijesti čovječanstva, kao i najveći kulturno-civilizacijski dodir Zapada i Istoka nakon Aleksandrovih pohoda ka Istoku. Koliko se god činilo da su krstaški ratovi stvar prošlosti i da isključivo predstavljaju vjerski sukob i pokušaj kršćanskih zemalja Zapadne Evrope, u to vrijeme ideološki predvođenih Rimokatoličkom crkvom kao vrhovnim vjerskim i svjetovnim suverenom, da oslobode kršćanske svete teritorije na Bliskom istoku, određene epistemološke, metodološke, političke i kulturološke podudarnosti u odnosu na proces globalizacije, vesternizacije i “demokratizacije” islamskog svijeta ukazuju da duh krstaških ratova još živi
Kome i čemu Bazdulj ustvari pripada, otkriva se, po ko zna koji put, kada tvrdi da “nema nikakve potrebe da se ‘našim’ proglašavaju i zločini na drugom kraju svijeta”. Niko zločin na Novom Zelandu nije proglasio srpskim, ako su to već kategorije kojima Bazdulj barata.
