Malo je ko tako slikovito i tako strašno opisao golgotu fočanskih muslimana i nepravdu koja im je počinjena tokom Drugog svjetskog rata onako kako je to uradio Adil Zulfikarpašić, Fočak, pripadnik partizanskih snaga koji će nakon rata napustiti Jugoslaviju i nastaniti se u Švicarskoj. Stav objavljuje Zulfikarpašićev članak Put za Foču, koji je prvi put objavljen u Beču 1957. godine, u četvrtom broju Godišnjaka
Ima li smisla pisati van Turske o novom predsjedniku jedne izmirske općine koji je naredio da se s trga skine velika slika Ömera Halisdemira, heroja otpora pokušaju gülenističkog puča 15. jula 2016. godine, koji je, svjesno položivši život, bitno promijenio tok puča? Ili o gradonačelniku grada Bolu čija je prva naredba bila da ukine pomoć u hrani sirijskim izbjeglicama? Možda nema, ali to su ti “mali”, lokalni, u inostranstvu “nevrijedni” dijelovi mozaika koji ukazuju na put kojim CHP i sateliti žele usmjeriti Tursku
Velija Hasanbegović, urednik fotografije magazina Stav, pratio je obnovu Aladže od prvog do posljednjeg dana. Njegove fotografije svjedok su toka obnove jednog od najljepših i najznačajnijih islamskih spomenika u Evropi.
Potrebno je puno više energije, znanja i sredstava uložiti u ekonomiju, kulturu i obrazovanje, kako bi se osnažile zajednice Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. To je jedan od najvećih izazova Bošnjaka u narednim godinama, ali i najvažnijih preduvjeta opstanka Bošnjaka u ovim krajevima, očuvanja naših zajednica i džemata, ali u konačnici i očuvanja naše domovine Bosne i Hercegovine.
Veoma smo sretni što će ova djela koja nose tragove historije, vjerni originalu, ali u novom ruhu, ponovo služiti našoj braći i sestrama u Bosni i Hercegovini. Želim ovdje čestitati svim našim institucijama koje su zaslužne za ove lijepe osjećaje. Također bih posebno želio izraziti svoju zahvalnost lokalnim vlastima Bosne i Hercegovine za njihovu predanost i blisku saradnju, kako u očuvanju ovih djela od iznimnog značaja za kulturno bogatstvo Bosne i Hercegovine, tako i u njihovom prenošenju na buduće generacije
Rimski imperator Konstantin Porfirogenet prvi je put spominje u desetom stoljeću, a u njenoj je blizini 1448. godine izgrađena prva džamija u Bosni i Hercegovini. Stav objavljuje kratku historiju Foče, dijelove iz knjige Muje Kafedžića
Ne možemo napustiti svoj toprak, pa makar da odemo i pokosimo imanja. Nikada to neću prodati, djecu ću zadužiti kada umrem da to ne smiju prodati. Neka grunta. Historija se ponavlja, ko zna šta će sve biti jednog dana. A možda se i naš narod opameti
Prema podacima, nije moguće odrediti tačno mjesto rođenja Hasana Nazira. Neki istraživači smatraju da je rođen u selu Vikoč kod Čelebića (Foča), gdje su i dva zemljišna posjeda koji su sve do Prvog svjetskog rata bili vezani za Aladžu. Pretpostavlja se da je ovim posjedima Nazir osigurao izvore finansiranja za održavanje džamije. Ima i izvora koji upućuju da je Nazir rođen u samoj kasabi Foča. I sam Nazir je napisao da je “najslabiji Božiji sluga”, da je “sin Jusufov i Fočak”. Kada je Nazir završavao svoju najljepšu zadužbinu, Aladžu džamiju, zadesila ga je porodična nesreća. Umro mu je sin Ibrahim. Toliko je bio pogođen nesrećom da je turbe koje je namijenio sebi ustupio mrtvom sinu
“Turska je danas među najdarežljivijim zemljama svijeta po pitanju pružanja međunarodne razvojne pomoći. Po pitanju pružanja humanitarne pomoći, Turska se nalazi na prvom mjestu kao najdarežljivija zemlja svijeta. Prema podacima OECD-a za 2018. godinu, Republika Turska zauzima prvo mjesto u svijetu po pitanju izdvojene zvanične razvojne pomoći u odnosu na procent nacionalnog dohotka. S ukupnim iznosom od 8,6 milijardi dolara zvanične razvojne pomoći, Republika Turska zauzima 6. mjesto u svijetu”
Mi smo u proteklih šest godina napravili ogroman iskorak kada je riječ o privredi, što se vidi i na budžetu Općine, koji je na zavidnom nivou. Svjestan sam da raspolažemo sredstvima za pokretanje i podršku različitim privrednim projektima. Želimo biti podrška privrednicima i investitorima, na čemu je sjajno radio i načelnik Mandra. Mi sada imamo privredni savjet, u kojem je dvadesetak ljudi s najvećim kapitalom u ovom gradu. Želimo da Općina bude servis tim ljudima, jer oni zapošljavaju znatan broj naših građana, kaže načelnik Aldin Šljivo
