fbpx

Jedna od tema ovog 215. broja Stava su Bošnjaci koji su branili Hrvatsku od srpske agresije. U obrani Hrvatske poginulo ih je 1.187, 80 je nestalih, a 350 je teško ranjeno. O ovome za Stav govori Fahrudin Jašarević, poznat pod nadimkom Babo.

Osim advokata, u odbranu Atifa Dudakovića stala je cijela Krajina. Okupljajući se na Dan Armije Republike BiH, kantonalni zvaničnici i ratni komandanti uputili su Dudakoviću pismo podrške, te poručili da nije i neće biti zaboravljen

Čitajući ovaj napad medijskog ludila, nemoguće je ne sjetiti se predratnih i ratnih godina, kada je također ovakvim bljuvotinama pravdano uništavanje svih nesrpskih sakralnih i kulturnih objekata.

Zašto napad na Bošnjačko nacionalno vijeće u Hrvatskoj? Po obrascu po kojem su tokom i neposredno iza rata napadani Stranka demokratske akcije Hrvatske i njezini čelnici, do mjere čudovišnih optužbi za terorizam jer je jedina otvoreno, bez kalkulacija i javno prozivala hrvaćansku politiku za uplitanje u Bosnu i zločine njezinih martoloza, i to ne samo nad Bošnjacima, konačno i agresiju koju je potvrdila bivša čelnica Hrvatske narodne stranke, a o njoj zorno svjedočili stenogrami strateških ćaskanja Franje Tuđmana s Gojkom Šuškom

“Crkva će kao opravdanje za poziv bivšem osuđeniku navoditi njegovo pokajanje, vjersko prosvjetljenje i slično. Međutim, te kategorije uzimaju u obzir isključivo kada se radi o Hrvatima i katolicima. Takav tretman ne mogu dobiti pripadnici drugih religija, naroda, pa niti oni s kojima se ideološki ne slažu. U Zagrebu se godinama u jednoj crkvi služila misa za Antu Pavelića, pod izgovorom da se vrijedi moliti za svaku dušu. Međutim, ne sjećam se da je ijednom svećeniku palo napamet držati misu zadušnicu za Josipa Broza Tita, ako su već sve duše i svi grešnici jednaki”

“Imao sam trideset godina kada sam u Francuskoj radio kao zidar. Danas se tamo vraćam jer se tamo pojavljuju moje knjige. Bio sam triput u Veneciji, dvaput u Palermu, jednom u Sikstinskoj kapeli i nikad u Pompejama. Na tvoje tlo, u Bosnu, dolazio sam trideset puta. Kod tebe je divljao rat i mnogi od nas nisu mogli ostati kod kuće i ne činiti ništa. Nosili smo tada pomoć prikupljenu dobrovoljnim prilozima u našim zemljama. Ne znam jesmo li ti bili od koristi, bili smo neuredni, nepripremljeni, jednom riječju – Italijani, stvarno anarhični, individualisti” (Erri De Luca)