U ovoj godini Abu al-Bandora postigao je posebno zapažene rezultate. Objavio je prijevode triju knjiga s bosanskog na arapski jezik. Riječ je o romanima Zeleno busenje Edhema Mulabdića i Konak Ćamila Sijarića, te o duhovnoj autobiografiji Žudnja za tekstom Esada Durakovića
Iznenadno interesiranje američkih zvaničnika da “pogledaju” slučaj FETÖ može pružiti neki blagi optimizam. Međutim, pitanje je koliko je u tom interesiranju iskrenosti, a koliko želje da se Turska privuče (nazad) prema SAD-u, u šta spada naprasna ponuda protuzračnog sistema “Patriot” i povlačenje američkih trupa iz Sirije. Vrlo je moguće da su američki zvaničnici više zainteresirani za FETÖ finansijske manipulacije nego za istraživanje njegove uloge u puču u Turskoj, za koji su se nadali da će uspjeti
Bosna i Hercegovina jedinstvena je zemlja zato što tu žive izuzetno zanimljivi ljudi, duševni i, baš od svih balkanskih zemalja, jedino narod u Bosni i Hercegovini liči na kazahstanski narod. Kada je riječ o narodu, imamo mnogo sličnosti. Isto kao i u Bosni, u Kazahstanu su ljudi vrlo otvoreni, vrlo duševni i gostoprimljivi. Kao i u Kazahstanu, tako i u Bosni, ljudi ne gledaju na novac i to im nije prepreka da se druže, odmaraju i piju kahvu sa svojim prijateljima”
Šta biste pomislili da vidite oglas “Potrebni radnici u humanitarnom udruženje – ekstra zarada”? Zvuči besmisleno, zar ne? Nažalost, i takvi danas djeluju, a među njima su i navodno humanitarno udruženje “Dar ruke” kao i “Pomoć.ba”, koji su posljednjih mjeseci poprilično aktivni. Volonteri ovih udruženja u više gradova prikupljaju novčana sredstva pozivajući se na razne porodice koje su u potrebi, na navodno bolesnu djecu i slično
Marjanoviću se u njegovom javnom napadu na bosanski jezik pridružio i zastupnik SDP-a, ponosni dezerter, novootkriveni talent za lingvistiku i rezidenti klovn Skupštine Kantona Sarajevo Damir Nikšić, koji je čak ustvrdio da se u Kantonu Sarajevo moraju istovremeno, ravnomjerno i podjednako ne samo učiti nego i koristiti tri jezika, i to ne odvojeno, nego ih se mora miješati i kombinirati, čak i u okviru iste rečenice!
Otvoreno je stao iza svojih boraca i oni su to cijenili. Zato su ga besprijekorno slušali i uvažavali. On im je svojim primjerom bio pravi autoritet. Za njim se nije moralo ništa popravljati jer je svoj dio posla fantastično odrađivao”, kaže Zijad Nanić
“Općinski sud u Lukavcu je iz svojih razloga ukinuo mjere u potpunosti i ostavljena je mogućnost slobodnog kretanja osumnjičenog Debashish Gangulyja, što je opravdano njegovim novim četverogodišnjim menadžerskim ugovorom. Svjedoci smo da to nije bila nikakva zapreka da on napusti državu, jer je, prema informacijama koje smo dobili, on preko noći dao ostavku Nadzornom odboru”, tvrdi tužilac Vedran Alidžanović
I taman kad pomislih da sam uspio, da sam nadomak stolarske radnje mog druga R., nadomak mira, spokoja, ugodnog i suvislog razgovora, iza ugla, u jednoj naizgled sablasno opustjeloj uličici, bahnu pred mene, kao iz zemlje iznikao, baš onako diluvijalno, jedan od onih teških smorova, usputnih, meni poluznanih, jedan iz gomile onih koji me presreću na ulici, hvataju za rukav, zapitkuju
Odakle je samo donio kalem i kako je to nakalemio?! Čudo jedno. Jedno stablo, a na njemu čitav voćnjak. Bilo je mnogo takvih stabala iza kuće. Sve mu je polazilo za rukom. Taj ludi kalemar
Svaki borac koji je ostajao ispraćao je nekog bliskog i dragog. Oca, brata, amidžu, daidžu, rođaka, prijatelja, komšiju. Svi su imali nekog svog koga su ispraćali ne znajući hoće li ga više ikad vidjeti. Bolje oružje ponijeli su borci koji su išli u napad, neka im se nađe. Bilo je i pojedinaca koji su krenuli bez oružja. Nadali su se da će ga oteti od neprijatelja. Htjeli su biti uz svoje drugove i da se nađu kao pomoć i zamjena onom ko bude ranjen ili ubijen. Prije polaska, borci koji su kretali u napad obukli su bijele uniforme kako bi se po snijegu neprimjetno približili neprijatelju. Oni koji nisu imali takve uniforme uzimali bi bijele čaršafe koje bi razrezali na sredini i tako napravili jednu vrstu ponča. Time su se maskirali
