Osim po materijalu od kojeg su izgrađeni, od nadgrobnih spomenika u ostalim dijelovima Bosne, krajiški bašluci bitno se razlikuju po izgledu i visini, te motivima kojima su ukrašeni. Pored kulturno-historijske, oni imaju spomeničku, estetsku te pejzažno-oblikovnu funkciju. U novije vrijeme stari krajiški nišani sve su izloženiji uništavanju, a praksa podizanja novih nišana u skladu s vlastitom tradicijom sve je rjeđa
“Pozicija Hrvata svugdje u Federaciji BiH je, jamčim, dobra i barem je pet puta bolja nego što o njoj govore oni koji ju kapitaliziraju i koji lagodno žive na tu stigmu položaja hrvatskog naroda u BiH. Ono što je sigurno jasno jeste da Hrvati u Republici Srpskoj ne žive, oni više i ne odlaze u Hrvatsku kao nekakvu maticu, oni odlaze u treće zemlje, odlaze profesori, ljekari, pravnici i rade neke najteže poslove po Zapadnoj Europi. To stanje najbolje oslikava činjenica da biskupa Komaricu brane Bošnjaci u Republici Srpskoj dok zvanična hrvatska politika šuti”
Takva dehumanizacija neistomišljenika, kojem se najprije uskrati sposobnost racionalnog misaonog procesa (kao što je Haverić uradio u Kritici bosanskog uma), a zatim ga se demonizira kao besprizornu hulju ili šljam, jeste Haverićev današnji intelektualni doprinos nastavka obračuna s “neprijateljima” s kojim su se Haverićevi ideološki prethodnici obračunavali prijekim sudom i kuršumom u gluho doba noći.
Svi ti pokušaji da se insistiranjem na šovinističkim stereotipima probude bošnjački kompleksi, da se odvratna propaganda o “poturicama” okrene na svoju glavu pa da je Bošnjaci počnu prakticirati na samima sebi, da se indirektnim prijetnjama Bošnjaci uplaše za vlastitu budućnost, stalno potenciranje razlika a ne sličnosti, predstavljanje današnje Republike Turske kao nekakve istočne despotije, cijela ta negativistička kampanja omalovažavanja turskih investicija, pomoći i pozitivne političke uloge Turske u BiH jednostavno ne može polučiti neki konkretan rezultat jer je demantiraju činjenice
Muslimanski vjerski savez u Republici Poljskoj, koji je obnovljen 1947. godine, okuplja šest vjerskih općina. U Poljskoj danas živi oko 3.500 Tatara. Od 1984. do 1990. građena je nova džamija u Gdańsku, a u Warszawi, Białystoku i Suchowoli postoje mesdžidi. Džamije i mezarja u Bochonikima i Kruszynianima proglašeni su 2012. godine historijskim spomenicima
Hasan Eminović, Zlatno polje – Monografija vjerskih objekata, pregled vakufa i biografski podaci nevesinjske uleme, Muftijstvo mostarsko, Mostar, 2018, 211 str.
Kako se onda u bh. fudbalu može desiti da nakon tog roka u jednoj do ranijih sezona predsjednik Čelika moli sve kojima je ovaj klub u srcu da se skupi potreban novac za podmirenje obaveza prema pojedinim igračima? Kako se moglo desiti da javno predsjednik Slobode izjavi kako je “klub prevaren, ali da će izmiriti obaveze”, isto tako nakon zadanog roka?
Sabrija Prohić jedan je od četvero gračaničkih Prohića koji će 29. maja ove godine i zvanično biti proglašeni “pravednicima među narodima” u sarajevskoj sinagogi. Sabrija Prohić, njegova supruga Safeta, majka Esma i brat Avdo Prohić imenovani su “pravednicima” jer su tokom Drugog svjetskog rata spasili jevrejsku djevojčicu Nadu Kolman. Priznanje će nasljednicima biti uručeno u zgradi Jevrejske općine
Priča Ajka kako godinama oka nije sklopila. Satrala je, veli, tuga za djecom. Pa i te silne brige za “Hambarinkinom ogradom” i ovim trenutkom, u strahu da ga ne dočeka. Jer, kako dinski dušmani drugačije nisu dali nego da se za pobijeni narod vjere Muhammedove, a. s., po Prijedoru proširuju neki postojeći haremi, a ne, kako bi to bio red, svi da se pokopaju na jedno časno mjesto, Huse i Ajka Mujdžić sjete se da se baš na tu njihovu ogradu, zvanu Hambarinkina, a nasred Čarakova i ispred društvenog doma, mogu komotno pokopati šehidi. Pa i njihova tri sina.
“Nikada nismo bili suprotstavljeni jedni drugima, a to je nešto čime rijetko koja dva evropska naroda mogu da se pohvale. Naše su potrebe korespondirale jedna drugoj. Uvijek smo bili na strani demokratije, slobode, pravde i drugih univerzalnih ljudskih vrijednosti”, ukazuje Ismet Azizi i dodaje da su “međusobno poštovanje, uvažavanje i solidarnost osnovna odlika odnosa između ova dva stara, autohtona i evropska naroda”. Uoči 100 godina od osnivanja političke organizacije “Džemijet”, koja je okupljala muslimansko stanovništvo, prevashodno Bošnjake i Albance u Makedoniji, na Kosovu i Sandžaku, Stav donosi presjek odnosa ovih dvaju naroda, kao i aktuelnu problematiku koja se tiče odnosa Kosova i BiH
