fbpx

“Bosančica je bila prisutna u Bosni i nakon dolaska Osmanlija. Drugo njeno ime jeste begovica, zato što su bosanski ljudi u međusobnoj prepisci pisali upravo na ovom pismu. Tog naslijeđa se ne smijemo odricati”, poručuje Numanagić

Međunarodni festival gitare praćen je koncertnom sezonom Muzičke akademije u Sarajevu, uslijedile su 24. Sarajevske večeri muzike (SVEM). Između, opet, koncerti na sve strane, gostovanja, razmjene studenata; što sve ne, potom promocije novih izdanja, i kompaktnih ploča i knjiga

Jednostavno, neka se niko ne pravi lud, svira se tu svima i svašta. To je takva liga, ne kažu mnogi uzalud da je teža od Premijer lige BiH. I neka se ne pravi niko budala, znalo se na više utakmica unaprijed ko će pobijediti, a ne baš uvijek da je Sloga u glavnoj ulozi. Čaršija priča da se zna “ulaziti” i u protivničke igrače. Dokaza nema, ali dima ima. Pa ko hoće da vjeruje u onu o dimu i vatri, na volju mu.

Glede zamršenosti u vezi s Uskufijevom ikavštinom, može se reći sljedeće: bio ovdašnji govor ijekavski otkako ijekavski govori postoje ili ne, ne treba zaboraviti da su i dalje u govoru ovog kraju prisutni oblici bižati ili bježati, sikira ili sjekira, priko ili preko, ponediljak, nedilja ili nedjelja

“Bošnjaci Hercegovine više od jednog stoljeća susreću se s vrlo teškim izazovima kriza, ratova, migracija, iseljavanja, siromašenja, pustošenja, što sve zajedno utječe na našu brojnost, bitisanje i utjecaj koji možemo ostvarivati u javnom i društvenom životu. Stoga bi jedna i jedina politika koja bi se trebala ostvarivati među našim političkim i javnim ličnostima bila politika saradnje, uvezivanja, okupljanja i čuvanja zajedništva oko onoga oko čega se ne može niko razilaziti, a to je opstanak i dostojanstveniji život u svim segmentima”

Ova godina mogla bi čak biti bolja nego 2015, koja je bila izuzetno uspješna za pčelare na području Srebrenice. Po nekim procjenama, oko 70 tona meda, možda i više, imali su pčelari 2015. godine. Prosjek je tada bio 30 kilograma po košnici. Pčelarstvo je u posljednje vrijeme sve više zastupljeno, kaže Salko Nukić

Sada, kada je autor najnovijeg pravopisa bosanskog jezika napisao pravopis zajedničkog jezika pa potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku, očekuje se od kolega iz Srbije i Hrvatske da naprave sve isto – prvo treba izdati Hrvatski pravopis u kojem ćete svi vi slobodno moći pronaći i ono svoje i ono tuđe, a onda isti takav i Srpski pravopis. Šalim se? Ma, nikako. Ali, čemu bi onda postojala tri ista “različita” pravopisa. Da, ne trebaju nam tri ista pa će dovoljan biti samo jedan (ili, dovoljan će biti samo jedan propali pokušaj, da se preciznije izrazimo – vidite da se ne šalim). Ionako će ona druga dva (odnosno, tri) zadržati samo ono svoje, kako im i dolikuje

Kako pokušaji zatiranja Bošnjaka ratom nisu ostvareni, a izrastanjem Bošnjaka u apsolutnu većinu stanovništva te njihovom afirmacijom kao nacionalnih manjina u susjednim državama, bile su potrebne druge metode odnarođivanja. Nametnuta je diskusija o “zajedničkom jeziku” i “bosanskoj naciji”. Zbunjujući Bošnjake, ona služi srpskoj i hrvatskoj velikodržavnoj politici, stvarajući identitarne dileme i odgađajući nacionalnu konsolidaciju i punu afirmaciju

Ima nešto posebno u tom iftaru. Na momente me njegova čarolija podsjeti na priče o nekadašnjim seoskim mevludima koji su bili prilika da se svijet okupi i druži, da se čuje kakav lijep i poučan vaz, ali i da se koji mladić zagleda u kakvu djevojku