Meho Bašić je za života odbio priznanje “Zlatni ljiljan”. U toku rata, prilikom jedne godišnjice su ga predlagali, ali im je on rekao da se ne bori ni za ljiljane ni za pare. Nakon pogibije, posthumno mu je dodijeljen. Kod kuće je često imao običaj kazati da glavni glumci poginu na kraju. U porodici su stalno strepili nad tim riječima, koje su se na koncu, nažalost, obistinile
Nakon silaska s vlasti Nermina Nikšića i njegovih drugova, na računu tog javnog preduzeća ostao je minus od 173 miliona, svega 72 miliona maraka vrijednih ugovorenih poslova, ali i iscrpljen novac od akciza skupljanih od 2009. godine.
Najviše se hvatam za rukohvat u podzemnoj željeznici kada idem na posao i čini mi se da je to, ma koliko izgledalo nestabilno, jedina konstanta u mom životu. Hvatam se i za ručku frižidera. Previše često. Nakon otvaranja frižidera, ruka ide na raznorazne poguzluke za koje sam se zarekao da ih više nikada neću kupiti jer vode u propast. Zašto se toliko deblja od hrane koja nam daje najviše užitka? Što se ne deblja od kelja, kelerabe i karfiola
Riječ derviš perzijskog je porijekla, prevodi se i tumači kao siromah, ali ne u doslovnom smislu, nego u odnosu na neizmjerno bogatstvo Uzvišenog Boga. Isto tako, riječ derviš složenica je čiji semantički sadržaj simbolizira put ka približavanju Bogu. Der ili dar znači vrata, a viš prag. Eh, sad, da bi se otvorila vrata Božijeg zadovoljstva i ušlo u predvorje Njegove milosti, potrebno je prekoračiti “prag”, a u derviškoj terminologiji prag označava ovaj svijet i sve njegove izazove i opasnosti
Vječiti glas sumnje o mogućnosti pjesničke komunikacije s vremenom ponovno je bolno aktualan. I ponovno bolno jasan. Čitanje Makovog pjesničkog zaviještanja u netom prošlim noćima i danima dalo je mnogima iznenađujuće odgovore
Naime, u toku je svojevrsna “false flag” operacija nastala u nekoj od regionalnih obavještajno-političko-medijskih kuhinja, a kojih je Dnevni avaz dio. Insistiranje Radončićevih novina da se radi o prijetnjama koje navodno dolaze iz “radikalnih islamističkih krugova”, pokušaj da se u to involviraju Radončiću omražene osobe iz pravosuđa poput Meddžide Kreso, otvoreno korištenje kao izvora čovjeka kojeg su do jučer na stranicama Avaza nazivali umno poremećenom spodobom, pokušaj da se prijetnje iskoriste da bi se atakovalo na OSA-u, još jedinu državnu instituciju koja nije pala u šape antidržavne osovine Dodik – Čović – Radončić, i suluda namjera da se za sve to optuži ni manje ni više nego Bakir Izetbegović pokazuje da je na sceni nešto više od standardnog Radončićevog političkog beščašća i uobičajenog avazovskog propagandnog oportunizma.
Prema podacima dostupnim na internetskoj stranici Suda BiH za ratne zločine, pred ovom institucijom do sada su okončani postupci protiv 126 osuđenih Srba, dok su 52 Srba oslobođena krivice. Pred Sudom BiH pravosnažno je osuđeno 45 Bošnjaka, a devet ih je oslobođeno optužbi za ratni zločin. Pravomoćnim presudama osuđeno je 26 Hrvata, a oslobođeno osam optuženih hrvatske nacionalnosti. Ipak, broj do sada pravosnažno osuđenih ne oslikava svu težinu zločina počinjenih od 1992. do 1995. godine nad građanima Bosne i Hercegovine. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijeno je i nestalo 97.207 ljudi, pokazalo je istraživanje IDC Mirsada Tokače. Prema nacionalnoj strukturi, najviše ubijenih i nestalih – 64.036 su Bošnjaci, 24.905 žrtava je srpske nacionalnosti, 7.788 Hrvata i 478 ostalih
Ova ne baš diskretna Čengina strijela nije odaslata samo u smjeru Muhidina Hamamdžića ili Ive Komšića, nekadašnjih gradonačelnika Sarajeva a članova SDP-a, nego i svih partijskih drugova koji su ih svojevremeno ustoličili na te pozicije.
Za nešto više od tri mjeseca od otvaranja obnovljene sarajevske žičare obavljeno je više od 400.000 vožnji, izdato više od 200.000 karata. To je rezultat kojim se ponosimo. Već sada možemo reći da će se investicija od približno dvadeset miliona maraka u cijelosti isplatiti, i to ranije nego što je to bilo očekivano. Ohrabreni smo reakcijom javnosti, posjetilaca, gostiju, turista i medija. Žičara postaje nezaobilazna atrakcija za sve koji dolaze u Sarajevo, ali i naše sugrađane koji su bili i ostali za nju vezani
Pokušaji Srba na Kosovu da pod utjecajem Beograda organiziraju “Zajednicu srpskih općina” vjerovatno je da su dodatna inspiracija Čoviću da na putu ka “trećem hrvatskom entitetu” u BiH, što formalno, što neformalno, što tajno, što javno, gradi “Zajednicu hrvatskih kantona i općina”. Takvi uspjesi Čovića u pogledu distanciranja od suvereniteta Sarajeva pojačavaju šanse da se Srbi na Kosovu izmaknu od suvereniteta Prištine, i obratno. Zato je saradnja velikosrpske i velikohrvatske politike najizazovnija tema i za graditelje i za rušitelje mira i sigurnosti na Balkanu
