Vjerovatno niti jedna nacija nije dala veći doprinos osmanskoj arhitekturi i umjetnosti od Bošnjaka, pogotovo u kontekstu doprinosa “malih naroda”. Osmanska umjetnost ostavila je kroz historiju ogroman utjecaj na umjetnost Bosne, čak do te mjere da je i danas percipiramo kao svoju. S druge strane, i Bošnjaci su ostavili veliki trag u toj umjetnosti, definirajući njen izgled i utjecaj kroz stoljeća
Veliki je broj Bošnjakinja koje su fantastične u području kojim se bave i koje očaravaju motivacijom i energijom koju ulažu u postizanje svojih ciljeva. Pozitivnu priču pišu i u Njemačkoj hrabre, pametne i uspješne žene uspijevaju izbalansirati privatno i poslovno, te u eter šalju primjernu priču svojom pojavnošću i društvenim angažmanom
Posmatrajući ovakav rijetko viđen profesionalni sunovrat, teško se oteti utisku da se Radončić na neki perverzni i dijaboličan način osvećuje Hadžiomeroviću tjerajući ga da sam sebe ponižava i unižava, i to nigdje drugo nego na stranicama njegovih novina.
Među 135 učenika i studenata koji su dobili stipendije, njih šesnaest imalo je prosjek deset. Oni su ponos ove države, najbolje što ova zemlja ima. Jedanaest od njih studenti su tehničkih i prirodnih nauka
Sve je ovo samo dokaz da je Beljak najobičniji hrvatski šovinist, a da hrvatski muslimani, odnosno Bošnjaci, i kad se svojski trude da budu veći Hrvati od Tuđmana, ne mogu i neće biti prihvaćeni kao istinski Hrvati. Time je izlišna i svaka priča o tome šta jesu ili šta nisu Bošnjaci, kako bi volio da špekulira novopečeni historičar Beljak
Dok sam radila u Teatru u gostima u Zagrebu, na probi Ujaka Vanje, Relja Bašić upitao je veliku Seku Sablić: “Kako ti osjećaš svoje židovstvo?” Seka je, onako otkačena, ležerno parala pletenu suknju na sebi, vunu savijala u klupko i hladno rekla: “Pa, vala, nikako. Ali, ako me hoće uništiti zato što sam Židovka, tad sam Židovka na desetu.” Dubinski sam je shvatila tek u agresiji 1992. godine
: “Činjenica je da nas smatraju nesposobnim čak i kada radimo posao koji možemo raditi. Mogu shvatiti da poslodavac uvijek gleda u smislu dobrobiti firme, ali nije u redu da se diskriminira prije nego se daje prilika. I zdrava osoba uzima bolovanje, pa ih spaja sa slobodnim danima i slično, poslodavcu dođe na isto. Ne mogu tvrditi da su sve osobe s invaliditetom vrijedne i dobri radnici, ali smatram da su puno jači i sposobniji od ostalih ljudi jer ih život od početka ne mazi”
Iako je preživio strijeljanje, Fahrudin Muminović umalo opet nije izgubio život, i to u bolnici u Zvorniku. Prema saznanjima haških istražitelja, jedna ili dvije medicinske sestre, koje su tada radile u bolnici, nisu bile nimalo sretne zbog činjenice da im je na brigu predato muslimansko dijete iz Srebrenice.
Na Kovačima leže očevi, braća, sinovi koji su branili svoje avlije i svoje porodice. Leže žrtve okrutne agresije na život, na slobodu i na vrijednosti u kojima danas, upravo zahvaljujući njima, uživa i Andronik. Ako oni jesu žrtve, onda bi se svako izrugivanje moglo okarakterizirati kao govor mržnje koji je u potpunosti neprihvatljiv u demokratskom i civiliziranom svijetu
Ovakav podanički, rekli bismo hamalski odnos, ovakvo samoponižavajuće ponašanje Ishaka Hodžića samo pokazuje da je doista sazrelo vrijeme za korjenite promjene među Bošnjacima u Hrvatskoj. Ili će se promjene dogoditi, ili će Bošnjaci u Hrvatskoj nestati u nekom obliku samonegacije i asimilacije. Treće solucije nažalost nema.
