Ova vrsta beretke u našu zemlju došla je preko francuske vojske, pojašnjava etnolog Svetlana Bajić, i tako postala oličje bošnjačke nošnje. Obično je bila tamnoplave, odnosno teget boje. U tom periodu, u prvoj polovini 20. stoljeća, gubi se fes iz gradske nošnje, a francuzica ulazi u upotrebu
Istina o ratnom putu brigadira Armije BiH Seada Rekića na najbolji se način može rekonstruirati kroz svjedočenja njegovih saboraca i boraca koje je obučavao i predvodio u borbi. Rekića se desetljećima po medijima razvlačilo da je bio agent KOS-a u redovima Armije RBiH, i to pozivajući se na njegovo priznanje koje je dato nakon višemjesečnih zvjerskih mučenja od marta do maja 1993. godine u prostorijama ratne Službe državne bezbjednosti u Sarajevu, iznuđeno najgorim zamislivim nasiljem. Naime, Rekićeva iznuđena izjava bila je u službi urotničke želje da se iz vodstva Armije RBiH uklone najsposobniji oficiri, što bi direktno pogodovalo neprijatelju. Rekić je 1994. godine od Okružnog vojnog suda u Sarajevu, a iste godine od Vrhovnog suda BiH, od tih optužbi oslobođen izuzimanjem iznuđenog priznanja, da bi se ponovo priključio u odbranu BiH od agresije, i to kao komandant elitnog diverzantskog odreda 3. korpusa Armije BiH. Njegov ratni put rekonstruirali smo kroz svjedočenja njegovih boraca i suboraca, počevši od Mostara (1991–1992), a zatim hadžićkog ratišta (1992–1993 ) pa do zeničko-dobojskog ratišta (1994–1995). U ovom nastavku donosimo priče Rekićevih specijalaca s hadžićkog ratišta do trenutka kada napušta to područje odlučan da pomogne odbrani Sarajeva, a u narednom broju donosimo svjedočanstva o njegovom kidnapiranju i mučenju i neumornoj potrazi boraca za svojim komandantom
Ono o čemu se nagađalo duže od desetljeća dogodilo se nekoliko dana pred kraj 2017. godine. Tomislav Kovač, ratni ministar MUP-a Republike Srpske, optužen je za učestvovanje u srebreničkom genocidu. Kovač živi u Beogradu te, uz bosanskohercegovačko, ima i državljanstvo Srbije. Već je nekoliko puta svjedočio u nekoliko suđenja protiv osoba optuženih za genocid u Srebrenici. Prijeratni je policajac koji je bio na službi u Sarajevu i među prvima je koji su se pridružili Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) nakon njezina osnivanja. Slovio je za osobu od posebnog povjerenja Radovana Karadžića
Što bude više ratova i nestabilnosti u muslimanskom svijetu, što bude manje ekonomskog napretka u Africi i na Bliskom istoku, to će biti više muslimana u Evropi. Što ih bude više i što budu brže dolazili, to će se brže mijenjati i Evropa, demografski, kulturološki, religijski... Nestabilan svijet čini i Evropu drukčijom. Znatno drukčijom
Matematika je neumoljiva, SDP-ov nastup u RS-u značit će, opet pod krinkom multietničnosti i, tobože, pomirenja, izbacivanje poslanika Koalicije Domovina iz NSRS-a, samim tim i još manje održiv povratak Bošnjaka u Republiku Srpsku, slabljenje opozicije i, naposljetku, apsolutnu vlast Milorada Dodika u Republici Srpskoj
Plan Vlade bio je novo preuređenje države, što je podrazumijevalo osnivanje banovina, a to je značilo da će Bosna i Hercegovina biti podijeljena. Zbog ovakve situacije, lider Jugoslavenske muslimanske organizacije Mehmed Spaho nije želio prihvatiti poziciju ministra koja mu je nuđena. Neposredno nakon uvođenja diktature, Spaho je prestao biti politički aktivan
Suočene s problemima koji traže hitno rješavanje, zemlje Balkana moraju razviti zajedničko razumijevanje i stvoriti mehanizme potrebne da se nesuglasice riješe. U protivnom, regija će i dalje biti laboratorija, tampon zona, dvorište iza kuće ili zamorče za velike sile
Zašto Bošnjaci ne marširaju Sarajevom u uniformama i s dugim cijevima kao Srbi po Banjoj Luci? Jeste li se zapitali da je to možda zato što nisu ratoborni, nisu neukusni, nisu mitomani koji žele nijekati i prisvajati tuđu kulturu i omalovažavati tuđu vjeru i skrnaviti tuđe bogomolje? Jer sve to godinama rade srpski političari u svojim nastupima za 9. januar, a vazda ih prati beogradska intelektualna kamarila
Silina kojom su se EUropski političari i njihova propagandna mašinerija obrušili protiv referenduma o promjeni Ustava Turske, do te mjere da jedna “fina i tolerantna” Holandija zgazi sve diplomatske konvencije protjerujući tursku ministarku, a evropska štampa naprasno “progovori” turski, bit će (možda) zaboravljena u Evropi, ali će ovdje u Turskoj ostati zapamćena kao beščašće bez presedana
Ako ćemo pravedno, 9. januar treba se obilježavati u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali kao dan kada je počeo genocid. Na taj su dan doneseni planovi i strategija kako da se uništi jedna zemlja i jedan narod. Ovo što ja govorim potvrdio je sud u Hagu, između ostalog, presudama Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću”, poručuje majka Hatidža Mehmedović
