fbpx

Visina plaće i uvjeti rada odlučujući su faktori da bi se stekli uvjeti za dugoročni razvoj onoga što zovemo ljudskim resursima. Mogućnost napredovanja, edukacija, etički kodeksi, osjećaj pripadanja zajednici koja kreira nove vrijednosti, domoljublje i nastojanje da se čini dobro i natječe u dobru jesu vrijednosti koje motiviraju svakog pojedinca i svaku zajednicu da istraju u onome što rade

Grad i država koji su u proteklom ratu najviše stradali, Sarajevo i Bosna i Hercegovina, postali su najgostoljubljiviji teatarski prostor regije. Osim razmjene glumaca i režisera, što zahtijevaju regionalne koprodukcije, sarajevska i bosanskohercegovačka pozorišta često na svojim scenama postavljaju i tekstove autora iz ostalih država s prostora bivše Jugoslavije. S druge strane, i dalje je rijetkost izvođenje bosanskohercegovačkih tekstova u hrvatskom ili srbijanskom teatru

Prema riječima diplomirane psihologinje Aide Tule, danas su “pametni telefoni” postali dijelom onog što anatomski zovemo ruka i možemo ih gledati kao produžetak nervnog sistema. Upravo iz tog razloga, važno je znati upravljati njima kao što upravljamo drugim kognitivnim procesima, a to je imati cilj u kretanju kroz more informacija kojima nema kraja ni početka, niti vodiča koji će nam prethodno sortirati štetne i korisne podatke. Tule kaže da za “smartphone” moramo i sami biti dovoljno “smart”

Već pola stoljeća Vasilija Jamakosmanović (83), udovica domara Zemaljskog muzeja Mustafe Jamakosmanovića, živi u ovoj instituciji. Njezin je muž zaradio penziju radeći u Muzeju. No, on i Vasilija nikada nisu uspjeli dobiti svoj stan iako na njega imaju pravo. Vasilija za sebe, smijući se, kaže da je najstariji eksponat ove najvažnije institucije kulture države Bosne i Hercegovine

Profesor Tarik Ramadan rođen je 1962. godine u Švicarskoj. Jedan je od najznačajnijih islamskih intelektualaca današnjice. Objavio je više knjiga i članaka o muslimanima i sekularizmu, izazovima modernosti, muslimanima u Francuskoj, toleranciji, slobodi i drugim pitanjima. Tri njegove knjige prevedene su i na bosanski jezik: Biti evropski musliman, Moje uvjerenje i Radikalna reforma

Tog je dana bilo nešto drugačije. Počeo je kazivati svoju životnu priču. Nije se mogao podičiti mladošću i onim što je činio. Zapravo, sve mu je bilo nekako bliže i primamljivije od, recimo, džamije, iako je stanovao nedaleko od nje. Čak se znao i ismijavati s ljudima koji su mu, odazivajući se ezanu, prolazili ispred kuće. U takvom ga stanju zatiče rat. Vrlo brzo zaglavit će u logoru i osjetiti svu žestinu dušmansku

“Naš je cilj Hrvatska. Slobodna, nezavisna Hrvatska, očišćena od komunističke pošasti i srpske hegemonije. Stoga, pozivam te da nam se pridružiš u našoj uzvišenoj nakani. Ti, kao Hrvat islamske vjeroispovijesti, hrvatski cvijet, kako je to često znao kazati naš slavni poglavnik, morao bi znati da je ovo odsudan trenutak i da vremena za čekanje nema”

Sve što jedemo i pijemo nakraju završi u govoru. Govorimo čak i kad ne znamo šta govorimo. Kad se ne sjećamo onog što je dovelo te riječi u naš svakodnevni govor. – Mali je bistar k'o boza. Opasna izjava, moglo bi se kazati, izjava koja jasno govori o bistrini tog malog. – Mali je bistar k'o Š-ova boza. Koliko se sjećam, to je mnogo teža uvreda. Malom nakon takve izjave nema spasa. Ni u porodici, ni u okolini