Već pola stoljeća Vasilija Jamakosmanović (83), udovica domara Zemaljskog muzeja Mustafe Jamakosmanovića, živi u ovoj instituciji. Njezin je muž zaradio penziju radeći u Muzeju. No, on i Vasilija nikada nisu uspjeli dobiti svoj stan iako na njega imaju pravo. Vasilija za sebe, smijući se, kaže da je najstariji eksponat ove najvažnije institucije kulture države Bosne i Hercegovine
Halem Hero zasigurno nikome zla nije mislio niti učinio. Sejad Bobar ni mrava nikada ne bi zgazio, a kamoli nekome napakostio. A tek djevojčica Elna! Šta je kome mogla učiniti? Bila je maksum, bezgrešno biće tek postalo na svijet, a tako je izmasakrirana da je bolje i ne opisivati. I svi ostali.
U “Avazu” je trenutno u toku Radončićeva medijska ofanziva na ono što bi mogli nazvati “Alijinim naslijeđem”. Glavni pravac ove ofanzive koristi se nekadašnjim pisanjima Munira Alibabića Munje, prekaljenog službenika jugoslavenskog SDB-a, dok pomoćni pravac ide preko Latića i portala koji ovaj “uređuje”. Radi se o još jednom od neprekidnih pokušaja da se kompromitira ideja bošnjačkog političkog subjektiviteta i suvereniteta i njegovih autentičnih nosioca kakav je bio rahmetli Alija Izetbegović, a sve ne bi li podmetnuti i neautentični kvazilideri poput Radončića stekli legitimitet
Uslijed obilnih padavina u subotu, 3. februara, na Tjentištu se pokrenulo klizište koje je odnijelo pola brda i ugrozilo prostor na kojem se nalazi spomen-kosturnica i spomenik borcima stradalim u Bici na Sutjesci. Spomenik borcima stradalim u Bici na Sutjesci trenutno nije ugrožen klizištem, dok bi spomen-kosturnica mogla biti ako bi došlo do novog pomjeranja zemljišta. Spomen-kosturnica u koju su pohranjeni posmrtni ostaci 3.301 borca Bitke na Sutjesci sagrađena je 1958. godine. Spomenik od bijelog betona otkriven je 5. septembra 1971. godine
Historičarka bankarstva Naomi Prins tvrdi da će, finansijski gledano, 2018. biti opasna godina kreiranja sve više mjehura koje će napuhivati jeftin novac, a “curenje” će započeti krahom na tržištima dionica ili obveznica. Tako generirana kriza bit će gora od one iz 2008. godine jer je sistem ostao temeljito neizmijenjen
Kazazovština je naziv za retoričke figure kojima upotrebom suhoparnog akademskog žargona, zamjenama teza, uvredama i skandaloznim izvalama pokušavate umotati vlastito neznanje, a nerijetko i najobičnije stupidarije, predrasude i ideološku ostrašćenost te ih predstaviti kao legitiman stav ili kritiku.
Nekoliko godina poslije: ista meta, isto odstojanje. Umjetnička škola išla je na gađanje. Poučen iskustvom, ovaj put nisam potrčao da sve metke ispucam odmah. Strpljivo sam nišanio i nišanio sve dok nisam potegao obarač. Razočarenje broj 2. Definitivno sam promašio sve što se moglo promašiti. Kako to? Pa jesam li, fakat, toliki idiot
Jedne nedjelje, nakon opetovanog Vasićevog izljeva antikomunizma i antiislamizma, rekao sam mu da ću knjige ipak birati spram vlastitog ukusa, jer je, očito, njegova, Vasićeva, intelektualna oštrica, uslijed predanog čitanja ksenofobne i rasističke literature, ne samo otupjela nego i zahrđala; da s nedovršenim intelektualcima, sužene, jadne percepcije i uma nadojenog mržnjom, ne želim imati nikakvog posla i da se, ma koliko to Vasiću paralo srce, ne zovem Ilija, niti ću se ikada tako zvati
Irfan Mirza američki je državljanin porijeklom iz Indije. Direktor je u odjelu za istraživanje kompanije “Microsoft”. Njegova veza s Bosnom i Hercegovinom počela je 1992. godine, kada je putem humanitarnih organizacija dostavljao pomoć u našu zemlju. Oženjen je Bosankom porijeklom iz Donjeg Vakufa, s kojom ima troje djece. Autor je knjiga Historija Bosne i Hercegovine i Osnove za razumijevanje genocida u Bosni i Hercegovini. Dobrovoljno radi kao predsjedavajući grupe za obrazovanje pri Bosansko-američkom institutu, u kojem mlade podučava da budu snažni i efektni zastupnici Bosne i Hercegovine i svojih zajednica
“Prijavio sam se na raspisani konkurs za arhitektu, a uz toplu preporuku prof. dr. Hansa Skottea s renomiranog NTNU Univerziteta Trondheim, i dobio posao u struci kao overarhitekt u Odjeljenju za urbanizam i prostorno planiranje komune Røyken, nedaleko od Osla, gdje i živim. Bio sam veoma sretan jer sam i ovdje svojim radovima zadovoljio veoma zahtjevnog poslodavca. S ovog radnog mjesta 2010. godine otišao sam u penziju”, priča rođeni Srebreničanin koji se u egzilu u Norveškoj počeo baviti i karikaturom
