fbpx

I kao učenik medrese i kao student FIN-a, u sebi sam nosio jednu jasnu i preciznu fobiju. Naime, mislio sam: mogu biti hodža, ali umrlog opremati, e to neću nikad za nikad. Ne smijem i tačka. I baš kad sam se uklopio u džemat, javiše mi da sutra ima dženaza. Ko je umro? Muškarac. Majko moja mila! Ako kažem da ne smijem opremati, svako će reći: “Kakav je to hodža?”, i neka će, jer bih i ja tako rekao da sam na njihovom mjestu. Ako odem da opremam, skljokat ću se pored umrlog i eto ti još veće sramote

Našli smo brzo prijevoz do Galipolja, mjesta na kojem su se britanske ekspedicione trupe iskrcale 1915. godine s namjerom da zauzmu Istanbul i probiju morski put ka Rusiji, kojoj je trebala vojna pomoć. Čim smo nogom kročili na tlo, osjetila se zlokobna atmosfera. Pola miliona ljudi stradalo je u borbi za tih nekoliko kvadratnih kilometara. Na sve strane štrcale su ljudske kosti, zelenile su se bakarne čahure

Ono što znamo jeste tako mali čun u beskraju našeg neznanja kojim prolazimo, u kojem živimo i u kojem tek ponekad, za sretnih trenutaka oslobođenja, prepoznajemo nešto i od onog što nosimo u sebi, kao pitanje i odgovor istovremeno

Krajnje je neumjesno i nedopustivo porediti masakr na tuzlanskoj Kapiji, gdje je 25. maja 1995. godine ubijena 71 mlada osoba, a ranjeno preko 230 građana Tuzle i okoline, s bilo kakvim kriminalnim radnjama ili u svrhe političkih prepucavanja, poručuje Edin Hurić, predsjednik Udruženja “25. maj '95. Kapija”. Reakcija je ovo na saopćenje Sindikata Rudnika mrkog uglja (RMU) Banovići d.d. Banovići, u kojem se na početku navodi da se “najoštrije osuđuje teroristički čin napada na ugostiteljski objekat 'QM' u Banovićima 17. februara 2018. godine čiji se izvršioci i nalogodavci u potpunosti mogu izjednačiti sa izvršiocima i nalogodavcima 'ubistva mladosti' na tuzlanskoj Kapiji”

Nije šala, Čengića je zaista uhvatila kamera kako na skupu Demokratske stranke u Beogradu izjavljuje da je došao da pomogne Beogradu, koji je, kako kaže, za njega i njegove stranačke kolege oduvijek lider regije i razvoja, da se oslobodi i da se izbori za jednakost, slobodu i solidarnost. Svašta!

Februarska ofanziva 1994. godine ostala je među Krajišnicima poznata kao najveća agresorska kampanja na području tadašnjeg Okruga Bihać. Nedugo po otpočinjanju neprijateljske ofanzive, u najtežim trenucima koje su preživljavale jedinice 5. korpusa, najveći izdajnik bošnjačkog naroda Fikret Abdić sa svojim pristašama staje na stranu četnika. Nije se obazirao na proteste oko 1.000 građana Velike Kladuše koji su tražili da se pomogne napadnutom dijelu Bihaćkog okruga. Štaviše, izdajnik ne samo da nije pomogao svoje sugrađane nego je sa svojim zaglupljenim pristašama silovito napao na linije odbrane 5. korpusa u okolini Todorova

Na četrdesetak kilometara od Pečuja, u gradiću Šikloš, nalazi se džamija čiji je graditelj sredinom 16. stoljeća bio bosanski sandžak-beg i osmanski zapovjednik Bali-beg Malkoč. Nakon opsežne rekonstrukcije u kojoj su učestvovali Vlada Republike Turske i gradska uprava, Šikloš je za realizaciju ovog projekta (1993. godine) dobio nagradu “Europa Nostra” za očuvanje kulturnog naslijeđa. U ovoj džamiji danas molitvu obavlja tridesetak muslimana, među kojima ima i Bošnjaka

Ko je ove ljude uvjerio da je u bilo čijem interesu, osim u interesu neprijatelja države i naroda, onemogućavanje kretanje svojih sugrađana i ugrožavanje njihovih života, kao i života njihove djece, tako što će ih primorati da se satima mrznu na cestama na nezapamćenim minusima? Zašto su sebi dopustili da ih se ovako iskoristi i izmanipulira i na kraju krajeva diskreditira u očima vlastitih porodica, komšija, sugrađana i naroda?

Ko je uopće organizator i vođa ovih protesta? Kome je palo na pamet zaprečivati put građanima, među kojima su i deseci hiljada bivših boraca Armije RBiH? Kome odgovara pritisak koji je javnost prije nego što je u Sarajevu i Zenici normalizirano kretanje počela praviti prema vlasti i policiji, a koji je mogao rezultirati razbijanjem barikada i sukobom države s onima koji su je odbranili? Kome to odgovara stanje koje lahko može postati uvod u međubošnjački sukob?

Jer, kada se slegne prašina dignuta prejakim riječima, kratkoročnim dnevnopolitičkim borbenim pokličima, u svakom kutku Bosne i Hercegovine i dalje će živjeti njezini građani koji, bez obzira na razlike, dijele iste ili slične vrijednosti, baš one koje su u njezine temelje utkane, a potvrđene referendumom o nezavisnosti čiju obljetnicu obilježavamo.